Bolje ikad nego nikad (2) Neodoljiva lakoća IKUE MORI

Umijeće Ikue Mori proteže se već kroz tri generacije - na bubnjevima, ritamskim mašinama & laptopu. Stekla je legendarni status na sceni novih medija & nove glazbe, a 1999. godine dodijeljena joj je & Distinctive Award festivala Ars Electronica u kategoriji digitalne glazbe. Krajem 70-ih iz Japana je došla na studij u SAD, zatekla post-punkerska & art-rock gibanja u punom jeku & vrlo brzo su-osnovala grupu DNA. Od ranih osamdesetih surađuje s ključnim skladateljima-improvizatorima s Manhattana, koji su & stvorili tzv. downtown zvuk: Zornom, Frithom i drugima; primjerice, u ansamblu 'Locus Solus'. U 1985-oj je sjela pred ritam-mašine izrađene posebno za nju & bavila se njima sljedećih 15 godina, radije iz teksturalnog a ne ritmičkog aspekta, u ulozi improvizatorice. Ove je godine objavila DVD "Bhima Swarga" & nastupila na Bijenalu suvremene glazbe u Zagrebu [foto: (c) Jaka Primorac]; sama, uživo produciravši & miksavši audio- & video-fileove s laptopa. Kako u obradi zvuka uživo & muziciranju najbolje dolazi do izražaja s ansamblima, SLUŠNA OBMANA odabire svoje najdraže albume.

ILE BIZARRE

Još 1988. u vrijeme dok je svirala ritam-mašine, Mori je surađivala s dvoje 'Quebecqoisa', turntablistom Martinom Tetreaultom & sampleristicom Dianne Labrosse. Započevši zvukobraznu avanturu s glazbalima & uređajima prvenstveno poznatima u DJ-kulturi, ovaj ansambl inspiraciju pronalazi što u konkretnim, a što u raznim ambijentalnim zvukovima, uz mali naklon estetikama (vidi: Marclay susreće Duchampa na krškom polju) kojim Tetreault u vrijeme nastanka projekta još nije u potpunosti odolio.

MEPHISTA

Sa Sylvie Curvoisier na klaviru & Susie Ibarra na bubnjevima Mori surađuje u elektroakustičnom all-star ansamblu koji je uzeo ime po junakinji francuskog stripa iz 70-ih. Objavile su dva albuma, "Narcissus" (2002.) & "Entomological reflections" (2005.), a imena skladbi zasićena su s pregršt aluzija na ikonoklaste iz povijesti medijske umjetnosti. Uz skladbu 'Le Château de Cène', spomenimo istoimeni roman Bernarda Noela radi kog je francuski izdavač Gallimard, 1971. skoro zatvoren. Ibarrijevu & Mori povezuje niz sličnih koraka u karijeri: s Filipina je došla na studij u SAD & uskoro u sebi prepoznala talent za glazbu & pronašla se iza seta bubnjeva u kvartetu Davida S. Warea, izvodeći ortodoksni free-jazz. Zadnjih godina posvetila se radu s malim ansamblima, izvođenju vlastitih & tuđih skladbi, proučavajući & prakticirajući suzvučje tradicijskih glazbala & elektronike. Curvoisierova pak dolazi iz akademske struje, posljednjih godina afirmirala se na sceni suvremene glazbe, nastupajući s violinistom Markom Feldmanom, također klasičarom među novoglazbenicima. Ritmička protkanost cjelokupnog materijala, protočnost & zaokruženost glazbenih ideja, te logika, mirnoća & punoća zvukovlja niti u jednom trenutku ne nanosi nelogična rješenja, niti završava u krajnostima dinamike. Zahvaljujući velikom iskustvu, glazbenice ni akustičnim niti elektronskim zvukom ne forsiraju jedna drugu, tako da & zidovi zvuka poprimaju gotovo fizičke & vizualne senzacije.

HEMOPHILIAC

& da, iako je 'Death Ambient' jako obljubljen nekako ne možemo pregrmiti da Frithu u nekim stvarima Eno ipak izaziva slijepo povlađivanje. Isto tako, 'One Hundred Aspects of the Moon', inspiriran Jošitošijevim slikama, izveden s Kangom, Friedlanderom & A. Colemanom ima sjajnih trenutaka, ali & toliko eksperimentalnih skladbi da je teško održati potpunu koncentraciju. Ideje s 'Moona', suptilno preklapanje elektronike & akustike, postaje konstanta u Morijinim ansamblima, pogotovo Mephisti. SLUŠNOJ je najdraža još jedna super-grupa koja sugerira da je status Morijeve, kao japanske umjetnice koja živi na Zapadu, vrlo sličan onome koga je Yoko Ono imala 70-ih. Hvala Bogu, Morijin privatni život ipak ne puni novinske stupce. Ovaj put se druži s kolegama, izdanje je reklamirano na stranicama Tzadika & Ipecaca, a dvostruki CD iz 2002. vrlo brzo je rasprodan. Vokalist Mike Patton & alt-saksofonist John Zorn frcaju svoje vitalne feromone, a Mori odvraća ćilimima digitaliziranih zvučnih uzoraka, dominirajući & idejno & sonorno. Za pamćenje su Zornove duhovite klezmer dionice & amblematske onomatopejske multifonije, te Pattonovi vokalni ekstremi.