Novi nepoznanci (4) Slušna navlakuša FONDA/STEVENS GROUP

Fonda/Stevens Group kod nas su prilično zapaženi zahvaljujući dvama usporednim nastupima na Žedno Uho Festivalu. Svojevremeno sam ih nanjušio na rasprodaji londonskog dućana Sound 323 - ponukan prezimenima kontrabasista Joea Fonde & bubnjara Johna Stevensa. Stevensa kao suosnivača Spontaneous Music Ensemblea & Fondu kao suradnika Anthonyja Braxtona, člana FAB Trio & svojedobno predsjednika Tri-Centric Foundation. «Hmmm, što je to? Side-projekt, ponata imena, mogo bi bit dobar CD», pomislio sam. Međutim, kad sam otvorio digipack CD-a „Twelve Improvisations“ shvatio sam da sam bio žrtva slušne 'navlakuše'; Stevens se tiče klavirista Michaela Jeffryja Stevensa. "U redu, ako nije John Stevens, možda mu je neki rođak?". A kad ono, ni rođak, već samo imenjak. Skladbe su me zaintrigirale srednje brzim tempima, Stevensovo sviranje bez swinganja & tenzije vrlo je blisko europskom jazzu, dok puhači Daunik Lazro & Herb Robertson sviraju potpuno slobodne melodijske linije. Dinamika je izvježbana u fazama od pianissima do fortea, a eruptivni potencijal je diskretan. Čisto dobar ulov za jednu 'navlakušu'... U New Yorku je Stevens živio od 1981. do 2002., a Fonda je rođen u Bronxu. Kao duet & grupa su privukli ponajbolje živuće glazbenike s njujorške scene glazbenih praksi kontrolirane improvizacije. Spomenimo samo osnovne, saksofonist Mark Whitecage, trubač Dave Douglas, bubnjar Han Bennink, bas-klarinetist Gerhard Ullman, te violinist Mark Feldman. Upoznali su se 1984. u grupi Liquid Time Marka Whitecagea a kroz Mosaic Sextet, od 1988. do 1990. u fiksnu jezgru se uključuje bubnjar & pedagog Harvey Sorgen koji je svirao s rock-grupom Hot Tuna. Kako sam se na njih baš zakačio, tako sam teškom mukom nabavio & prvijenac, «The Wish» koga objavljuju 1995. kao The Joe Fonda/Michael Jefry Stevens Group s Whitecageom, Sorgenom i Robertsonom, za Music & Arts of America. Riječ je o prestižnom izdavaču, uglavnom orijentiranom na dosad neobjavljene snimke klasične i barokne glazbe, nasljednik legendarne Education Music Association of America. & odmah za njim i "Live from Brugge" izdaju u Nizozemskoj. Već u vrijeme tih snimanja Herb Robertson je završio svoju petosnimku za JMT, skoro u cijelosti reizdanu za Winter & Winter, & suradnje s Timom Berneom, zbog čega & ove suradnje ulaze u kronologiju njegovih ponajboljih ostvarenja. Drugo izdanje za Music & Arts zvalo se "Parallel Lines" a odmah za njim objavljuju «Evolution» za izdavačku kuću Leo Records. Čime počinje dugogodišnja suradnja s još jednom etiketom s kojom baš i nemaju stilski odviše veze, a Whitecage odlazi svojim poslom. Stevens 2001. godine napušta New York, grupa snima dva albuma bez Robertsona, «Live at the Bunker» s drugim trubačem, & "...when you're gone" s pjevačicom Nicole Metzger. Sljedeće godine s gitaristom Jimmyjem Williamsom objavljuju "When the Lost Becomes Found" & iste godine s Daunikom Lazroom na alt- & bariton-saksofonu objavljuju 'navlakušu' (vidi: uvod). Za razliku od studijskih snimki prvijenca, kojima nedostaje kontinuitet snimanja, kvintet nastupa pred publikom. Intimno okružje kluba «Le Carre Bleu» u predgrađu Pariza, polumrak & odluka da zadrže unaprijed dogovorene strukture ali da ih izvedu bez nota polučilo je uspjeh. Lazro postavlja zvuk & referencijalno & autoritativno s odgovornošću u harmonijskoj i teksturalnoj podršci prema ostalim članovima. Robertsonova ekspresivnost nastavljanjem sordine na trubu ansamblu utoči u komornoj glazbi 20. stoljeća, koketirajući s bluesu srodnim nadahnućem. Stevens se kvintetu kao solist pridružuje tek u trećoj skladbi, vrlo minimalistički, s povremenim opitima klavirske unutrašnjosti. Povlačenje klavira u korist puhačkih dionica pomoglo je razvoju prema nokturnalnom ugođaju cijelog djela, unutar stilskog raspona od post-bopa do europskog jazza. Ponovno izdaju CD «Forever Real» za američku 482 Records. Na naslovnoj, Fondinoj skladbi CD-a dijalog između trube i klavira resentimentira ka «Maiden Voyage» Hancocka i Hubbarda. U «From the Source» svi sviraju 'na sitno', tematskog materijala nema, dok Robertson demonstrira vokalne tehnike s trubom ponajviše u funkciji distorzivnog pomagala. U Stevensovom «Stalkeru» kvartet sirovim akordnim udarcima u klimaksu teme postiže zvuk coltraneovskog krešenda, uz nemalu pomoć swingerske ritam-sekcije koji se nastavlja u compingu Robertsonovog sola. Balada «A Question of Love» nastavlja se na modalne ideje Hancock-Hubbard, a Fondina «Relentlessness» obojana je sordinom na trubi & ostinatom ritam-sekcije uz ulaz Maddoxovog beat-boxa u ritmičku improvizaciju. Do iskre nije došlo, te se skladba preorijentirala prema funku. U «The Call» drmaju u stilu coltraneovskog kvarteta, dok u zaključnoj «Cotton» ulaze u eksperiment s tehniciranjima Maddoxova perkusivnog vokala. Posljednje izdanje, «Trio», ove je godine objavio poljski izdavač Not Two Records, jezgra grupe je izgurala cijeli album bez vanjskih suradnika. Na snimku se prihvatila izvanredna atmosfera krakowskog kluba Alchemia, ciglenog podruma iz kog je potekao & box-set grupe Vandermark 5. Repertoar se sastoji od starijih & novijih skladbi, a novim rasporedom zvuka izrazitiji je nastup bubnjeva. Album ima sve što jedan CD koji se u današnjim uvjetima, još drzne nazvati džezom: izravne & osjećajne teme, dobro navježbane unutar grupe & potpuno slobodna, ritmički konzistentna sola. http://www.joefonda.digitalspace.net/ + http://www.michaeljefrystevens.com/