Ima tjedan dana otkako sam se naputio napisati in memoriam za Ernőa Királya, vojvođanskog skladatelja iz Subotice kog sam imao prilike upoznati prije šest godina u Budimpešti. Nije mi drago što rubrika "Trećeg svijeta i uha" boji samu sebe nijansama tamnih tonova. Prema podatcima direktorija 'Muzičkog stvaralaštva u Vojvodini', "Erne Kiralj (1919), kompozitor & etnomuzikolog, sakupio je više od 5000 mađarskih narodnih pesama, pisao školske udžbenike & naučne radove. Komponovao je mnogobrojna orkestarska, kamerna & klavirska dela & muziku za decu, od kojih su najpoznatija: Tri mađarske narodne pesme za tamburaški orkestar, Mađarske narodne pesme iz Vojvodine za violinu ili violu ili klarinet & klavir, Refleksije br. 1-6 za glas, gitaru & citru"; a "u eri prvih snimanja na trake, Erne Kiralj se među prvima u ovom delu Evrope oprobao u oblasti elektroakustičke muzike, stvorivši & novi “elektronski” zvučni signal Radija Novi Sad". Riječi mi ne dolaze tek tako, jer sam njegovu glazbu doživio prvi & zadnji put na festivalu samom po sebi anakronom & ambicioznom - festivalu Nagy Ful, odnosno Big Ear, možda radije produhovljujućem & modernističkom. Drago mi je; jer & ime je tog festivala, kao jedno mistično iskustvo, u dosluhu s ovim ovdje našim konotacijama! Kratki susret s g. Kiralyem na tonskoj probi na mene je ostavio snažan dojam, a netko od sugovornika spomenuo je i tamburice. Na to je rekao da je, "70-ih bio u Kanadi s jednim tamburaškim orkestrom ali je to bilo, onako, više eksperimentalno...". :-) Njegova bivša supruga, gđa. Katalin Ladyk povjerila nam je diskretno, kako mu je bilo jako drago da smo ga prepoznali; za razliku od većine svemoćnih tražilica koje ga prepoznaju samo u izvornoj ili fonetskoj grafiji. Bilo je to zbog poštovanja prema čovjeku koji mi je, kao ljubitelju glazbe, u katalogu privukao pažnju svojim likom. Osim toga smo dijelili & slične/bliske afinitete. Ne mogu raspredati o njemu jer njegovu glazbu nisam nikad koncentrirano poslušao a g. Tickmayer je već napisao jedan fascinantan esej. A drugi je napisao Szolt Kovacs. Osim što se bavio etnomuzikologijom & skladanjem & izgradnjom muzičkih instrumenata, pisao je & poeziju. Naišao sam na nekolicinu ovdje u okolici pa bih ih ponudio na čitanje istomišljenicima koji govore madžarski. Sljedećih dana ću malo proučiti neke Kiraljeve studije koje sam pronašao u fondu NSK. Ernő Király bio je redovan član Udruženja folklorista Srbije & Madžarske akademije umjetnosti a preminuo je 14. prosinca 2007. SAMO ZA LJUBITELJE ZVUKA S VELIKIM 'Z', HIPERSTEREOLOGE, de'K{o}D'ere, EDISONOLOGE, POSTDIGITALNE ETNOMUZIKOLOGE, ANALOGNE ANTIKVARE, HIPNOISERE, VIRTUALNE ZVUKOMUNISTE, SOC-NADREALISTE & FONOTIKE, SONO-OLOŠ SVIH FELA & KUTIJA
17 siječnja 2008
TREĆI SVIJET za TREĆE UHO (2): Do viđenja, Ernő Király!
Ima tjedan dana otkako sam se naputio napisati in memoriam za Ernőa Királya, vojvođanskog skladatelja iz Subotice kog sam imao prilike upoznati prije šest godina u Budimpešti. Nije mi drago što rubrika "Trećeg svijeta i uha" boji samu sebe nijansama tamnih tonova. Prema podatcima direktorija 'Muzičkog stvaralaštva u Vojvodini', "Erne Kiralj (1919), kompozitor & etnomuzikolog, sakupio je više od 5000 mađarskih narodnih pesama, pisao školske udžbenike & naučne radove. Komponovao je mnogobrojna orkestarska, kamerna & klavirska dela & muziku za decu, od kojih su najpoznatija: Tri mađarske narodne pesme za tamburaški orkestar, Mađarske narodne pesme iz Vojvodine za violinu ili violu ili klarinet & klavir, Refleksije br. 1-6 za glas, gitaru & citru"; a "u eri prvih snimanja na trake, Erne Kiralj se među prvima u ovom delu Evrope oprobao u oblasti elektroakustičke muzike, stvorivši & novi “elektronski” zvučni signal Radija Novi Sad". Riječi mi ne dolaze tek tako, jer sam njegovu glazbu doživio prvi & zadnji put na festivalu samom po sebi anakronom & ambicioznom - festivalu Nagy Ful, odnosno Big Ear, možda radije produhovljujućem & modernističkom. Drago mi je; jer & ime je tog festivala, kao jedno mistično iskustvo, u dosluhu s ovim ovdje našim konotacijama! Kratki susret s g. Kiralyem na tonskoj probi na mene je ostavio snažan dojam, a netko od sugovornika spomenuo je i tamburice. Na to je rekao da je, "70-ih bio u Kanadi s jednim tamburaškim orkestrom ali je to bilo, onako, više eksperimentalno...". :-) Njegova bivša supruga, gđa. Katalin Ladyk povjerila nam je diskretno, kako mu je bilo jako drago da smo ga prepoznali; za razliku od većine svemoćnih tražilica koje ga prepoznaju samo u izvornoj ili fonetskoj grafiji. Bilo je to zbog poštovanja prema čovjeku koji mi je, kao ljubitelju glazbe, u katalogu privukao pažnju svojim likom. Osim toga smo dijelili & slične/bliske afinitete. Ne mogu raspredati o njemu jer njegovu glazbu nisam nikad koncentrirano poslušao a g. Tickmayer je već napisao jedan fascinantan esej. A drugi je napisao Szolt Kovacs. Osim što se bavio etnomuzikologijom & skladanjem & izgradnjom muzičkih instrumenata, pisao je & poeziju. Naišao sam na nekolicinu ovdje u okolici pa bih ih ponudio na čitanje istomišljenicima koji govore madžarski. Sljedećih dana ću malo proučiti neke Kiraljeve studije koje sam pronašao u fondu NSK. Ernő Király bio je redovan član Udruženja folklorista Srbije & Madžarske akademije umjetnosti a preminuo je 14. prosinca 2007.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar