Sljedeće godine navršit će se 30 godina od jednog znamenitog debija vođenog ljudskom patnjom kao vječnom inspiracijom: bilo je to na avignonskom kazališnom festivalu u operi 'Un Jour Comme Un Autre’ Vinka Globokara pod sponzorstvom Amnesty Internationala. Tamna zvijezda je rođena, a ime joj je Diamanda Galas & djeluje kao umjetnica performansa, klaviristica & pjevačica. Njezino je obrazovanje oduvijek išlo na dva kolosijeka, jer je uz klasičnu naobrazbu na klaviru, svoj vokal odmarala na ostavštini Ornettea Colenmana & Johna Coltranea, a pripadnost akademskoj izobrazbi ovjenčala doktoratom iz mikrobiologije. Svjesna zloupotrebe kanonskih tekstova, 1986. objavljuje 'Litanije Sotoni' Charlesa Baudelairea, a 1991. je za album ‘Plague Mass’ skladala autorsku glazbu na biblijske tekstove izravno osudivši Katoličku crkvu zbog indiferentnosti prema širenju AIDS-a. Za album ‘The Singer’ iz 1992., posvećen Udruzi oboljelih od AIDS-a (PWA), konotirala je s bluesom Willieja Dixona, Raya Acuffa & Screaming Jaya Hawkinsa, a sredinom 90-ih snimila dva albuma s John Paul Jonesom iz Led Zeppelin. Najnovijih 42 minute ‘Guilty Guilty Guilty’ koji se sastoji iz countryja, soula, traditionala & jazz-standarda, objavila je kod engleskog izdavača Mute Records, a snimljen je uživo u njujorškom klubu Knitting Factory, s dodacima iz kluba Tonic, te Auckland Town Hall. & dalje utjeruje strah pod kosti slučajnim namjernicima u hram života pod sjenom smrti. Notorna ‘Autumn Leaves’ Preverta & Kosme/Mercera o prolaznosti ljudskog, sa sljednicom ‘O Death’ isčitana je dosljednije od dosljednog, uz komentar a cappella ghazala, kojom se autorica – u polifoniji – sljubila s duhom bliske joj Azizom Mustaffom Zadeh. Uvodna skladba ‘8 Men & 4 Women’ predstavnica je južnjačkog 50s soula. Rasturiti fortissimo na klaviru usložen je pucketavim sampleom priznanja Elmera Waynea Henleya iz 1973. za podvođenje 27-oro svojih malodobnih vršnjaka houstonskom električaru Deanu Corllu, koga je netom lišio života. Taj serijski silovatelj & sadistički mučitelj, počinio je najobuhvatniji serijski zločin u povijesti SAD-a. Refren pjesme je – pogodi! - ‘Guilty Guilty Guilty’, dok su vokalne tehnike u klimaksu skladbe, bez pretjerivanja, u rangu Oskara Sale, glazbenog suradnika na Hitchcockovim ‘Pticama’. Klavirski potpourriji u duhu mljevenja klavira kod Cecila Taylora & Dmitrija Šoštakoviča nisu pravilo, primjerice u izvedbi ‘Down So Low’ kojom se proslavila Linda Ronstadt, kao ni u ‘Interlude (Time)’ filmskoj temi Georgesa Deleruea... dok se u izvedbi ‘Heaven Have Mercy’ Edith Piaf, Diamanda potpomogla & sirenom opće opasnosti. Nije ni čudo da trendsetteri jedne svjetske tinejdžerske pošasti Diamandu uporno oklijevaju proglasiti pomajkom, ili makar kumom emo-pokreta. Njezini komentari ipak komuniciraju s univerzalnim, nikako nezrelim & banalnim. Sljedeći put kada budete stavljali u plejer svoj omiljeni blues album, zamislite se koliko ste zakinuti marketingom koji promovira iskreno, čak autentično, te je li ovaj album tek još jedan crossoverski optimum ili ipak kandidat za blues album godine zalutao na krivu policu u dućanu? 12 rujna 2008
NOVI NEPOZNANCI (15): Diamanda Galas - 29 godina 'majke emoa'
Sljedeće godine navršit će se 30 godina od jednog znamenitog debija vođenog ljudskom patnjom kao vječnom inspiracijom: bilo je to na avignonskom kazališnom festivalu u operi 'Un Jour Comme Un Autre’ Vinka Globokara pod sponzorstvom Amnesty Internationala. Tamna zvijezda je rođena, a ime joj je Diamanda Galas & djeluje kao umjetnica performansa, klaviristica & pjevačica. Njezino je obrazovanje oduvijek išlo na dva kolosijeka, jer je uz klasičnu naobrazbu na klaviru, svoj vokal odmarala na ostavštini Ornettea Colenmana & Johna Coltranea, a pripadnost akademskoj izobrazbi ovjenčala doktoratom iz mikrobiologije. Svjesna zloupotrebe kanonskih tekstova, 1986. objavljuje 'Litanije Sotoni' Charlesa Baudelairea, a 1991. je za album ‘Plague Mass’ skladala autorsku glazbu na biblijske tekstove izravno osudivši Katoličku crkvu zbog indiferentnosti prema širenju AIDS-a. Za album ‘The Singer’ iz 1992., posvećen Udruzi oboljelih od AIDS-a (PWA), konotirala je s bluesom Willieja Dixona, Raya Acuffa & Screaming Jaya Hawkinsa, a sredinom 90-ih snimila dva albuma s John Paul Jonesom iz Led Zeppelin. Najnovijih 42 minute ‘Guilty Guilty Guilty’ koji se sastoji iz countryja, soula, traditionala & jazz-standarda, objavila je kod engleskog izdavača Mute Records, a snimljen je uživo u njujorškom klubu Knitting Factory, s dodacima iz kluba Tonic, te Auckland Town Hall. & dalje utjeruje strah pod kosti slučajnim namjernicima u hram života pod sjenom smrti. Notorna ‘Autumn Leaves’ Preverta & Kosme/Mercera o prolaznosti ljudskog, sa sljednicom ‘O Death’ isčitana je dosljednije od dosljednog, uz komentar a cappella ghazala, kojom se autorica – u polifoniji – sljubila s duhom bliske joj Azizom Mustaffom Zadeh. Uvodna skladba ‘8 Men & 4 Women’ predstavnica je južnjačkog 50s soula. Rasturiti fortissimo na klaviru usložen je pucketavim sampleom priznanja Elmera Waynea Henleya iz 1973. za podvođenje 27-oro svojih malodobnih vršnjaka houstonskom električaru Deanu Corllu, koga je netom lišio života. Taj serijski silovatelj & sadistički mučitelj, počinio je najobuhvatniji serijski zločin u povijesti SAD-a. Refren pjesme je – pogodi! - ‘Guilty Guilty Guilty’, dok su vokalne tehnike u klimaksu skladbe, bez pretjerivanja, u rangu Oskara Sale, glazbenog suradnika na Hitchcockovim ‘Pticama’. Klavirski potpourriji u duhu mljevenja klavira kod Cecila Taylora & Dmitrija Šoštakoviča nisu pravilo, primjerice u izvedbi ‘Down So Low’ kojom se proslavila Linda Ronstadt, kao ni u ‘Interlude (Time)’ filmskoj temi Georgesa Deleruea... dok se u izvedbi ‘Heaven Have Mercy’ Edith Piaf, Diamanda potpomogla & sirenom opće opasnosti. Nije ni čudo da trendsetteri jedne svjetske tinejdžerske pošasti Diamandu uporno oklijevaju proglasiti pomajkom, ili makar kumom emo-pokreta. Njezini komentari ipak komuniciraju s univerzalnim, nikako nezrelim & banalnim. Sljedeći put kada budete stavljali u plejer svoj omiljeni blues album, zamislite se koliko ste zakinuti marketingom koji promovira iskreno, čak autentično, te je li ovaj album tek još jedan crossoverski optimum ili ipak kandidat za blues album godine zalutao na krivu policu u dućanu? 
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar