BOLJE IKAD NEGO NIKAD (14): FULL BLAST (Brötzmann/Pliakas/Wertmüller) "Black Hole/LIve at Tempere Jazz Festival"

Trio Petera Brőtzmanna, Michaela Wertmüllera + Marina Pliakasa odsad poznat kao Full Blast dosad je održao 80 koncerata po turnejama + festivalima u SAD, Kanadi, Brazilu, Europi, Egiptu, Izraelu + Rusiji, pridodavši svojoj diskografiji dvostruki CD iz siječnja 2009: studijsku snimku «Black Hole» (prvi CD), te dokument s koncerta na Tampere Jazz Festivalu 2008 (drugi). Dok studijski CD ide u korak s idejom organizirane kaotičnosti u novoj glazbi, live pršti od povijesne prtljage Brőtzmannove karijere te ovom albumu ne daje niti jednu odstupnicu u tzv. 'slobodan' izraz, na sva usta proklamiran... Prišivena labela ‘jazz-metal’, očiti je mig prema klupskoj publici koja je s ovom prošlosti dobro upoznata.

Za one koji ga ne poznaju, Brőtzmann je njemački džezist, vođa ansambala, multi-instrumentalist na sopran-, alt-, tenor-, bariton- + bas-saksofonima, a-, Eb- + bas-klarinetu te tarogatu. Sa švicarskim bubnjarem/ skladateljem Wertmüllerom nastupa od 1995., a ujesen 2004. pridružuje im se električni basist/ skladatelj Pliakas, suosnivač avant-core trija Steamboat Switzerland; taj izvodi vlastite, ali + Wertmüllerove skladbe. Obojica su prekaljeni 40+-godišnjaci iz Zűricha, švicarskog grada u kom je, još 1986., održan prvi koncert supergrupe Last Exit, na čije nasljeđe posljednju dekadu upozoravaju grupe The Thing + Zu.

Renomirani čikaški izdavač Atavistic, dosad je u svoj katalog uvrstio nebrojena reizdanja Brőtzijevih LP-ja iščezlih iz redovne prodaje. Likovna oprema CD-a pokazuje visok stupanj samosvijesti o pojmu umjetničkog djela kao takvog. Scenski imidž poozbiljen je crnim kožnim hlačama + crnim svilenim košuljama, a trio nastupa u formaciji istokračnog trokuta s bubnjarom u pozadini. Iako je naslov „Black Hole“ eskapistički, tri skladbe nazivaju ženskim imenima, a album služi za prosviravanje sobnih pojačala u najboljoj tradiciji statementa: dvostruka bas-pedala u skladu s metrički poravnatim shuffleom doboša, kakvu nismo navikli ni kod Flying Luttenbachers, serijski usitnjena u atomske ćelije zvukova, prelijeva se u zaglušni drone koji pogoni + basista + puhača istodobno. Uhu na srce, Brőtzmannov klarinet može + bolje od citirati Artieja Shawa, tarogato se muti u repeticijama, no upravo repetitivne pianissimo skladbe, otkrivaju jednu intimu koju se dosad često, pa + rado, prečulo!

„Ako Povijest JEST „Vrijeme“, kao što tvrdi da jest, tada je ustanak onaj trenutak koji se pojavljuje i iskače iz Vremena, koji krši „zakon“ Povijesti.“ Onima koje nije zadovoljio ni citat Hakima Beya, nek se vrate liveu Full Blasta iz Tamperea, na kom na svoje dolazi Pliakasova distorzija, loopovi + sekvencer preko električne bas-gitare, plus 'same old, same old' ayleromanija. Nagrađena stojećim ovacijama. Veličina trija je u Wertmulleru, novoglazbenom skladatelju/ izvođaču, mentaliteta urbanofone iredentnosti. Nema swinganja, taj je shuffle marševski, fraze često u repeticiji, odišući industrijskom, čak šamanskom strašću. Iz Brőtzmanna izvlači „ono“ Drugo – od idioma referirajućih na glazbene derivate Afrike. Da se ne zaboravi, svoj statement njujorškom klubu Tonic, zatvorenom 2008. uslijed najnovijeg vala gentrifikacije Brooklyna, Full Blast iskazuju u vidu bootleg DVD-a „Farewell Tonic“ kojeg se može naručiti izravno od samih autora.