09 kolovoza 2009

BOLJE IKAD NEGO NIKAD (15): SZILARD MEZEI TRIO , LUIS LOPES QUARTET, ZIMPEL/TRACZYK/RASZ














Poljski (bas-)klarinetist WacŁaw Zimpel predstavljen je u nedavnom ekspozeu Multikulti Records/Fripp Sklep, a njegov trio CD "The Light" s kontrabasistom Wojtekom Traczykom & Robertom Raszom za bubnjevima moju je pažnju zaokupio sjajnim autorskim skladbama, te sočnim komentarima na već polustandardne teme. Autorska cjelina ovog živog albuma snimljenog 19. svibnja 2007. godine na "Made in Jazz Festivalu" odmotava se a capella kontrabas solom, repetitivnim utoliko da se nikakva historijska žvaka ne nakalemi olako na njega. U "Mama Katmandu", "Drugie zabicie psa" & "Recall", Zampela skladatelja upoznajemo kroz nešto što bi mogao potpisati pok. Julius Hemphill, solidnim poznavanjem straightahead free-jazz groovea, ali & kroz zvukopise prog-punk grupe This Heat. Traczyk je naslovnu skladbu albuma oslobodio kroz grupnu polifonu improvizaciju, angažmanom iskričavosti zvučnog spektra, s malom pomoći predšasnika Sun Raa. Grupa je Dolphyjevu "Straight Up & Down" aranžirala vodviljski prpošno, ne štedeći inventivnost ni na verzijama Ornetteove "Lonely Woman" + Lanneganove "Where Did You Sleep Last Night (My Girl)".

Neobičan međaš modernog džeza s easy listeningom, "Humanization 4tet" Luisa Lopesa iz Lisabona, objavljen pri Clean Feed sustavno slušam u posljednjih sedam mjeseci. Teme na električnoj gitari (Lopes) & tenor-saksofonu (Rodrigo Amado) odsvirane su unisono, na laid-back grooveu braće Gonzalez, Stefana (bubnjevi) + Aarona (bas), jazzera po obiteljskom nasljeđu, inače autentičnih crust-mangupa. Puno bolji izraz za Lopesovo krivudavo soliranje bio bi pažljivo bojanje prostora zvukom, što čini potpuno intuitivno, uz manirističnu repeticiju fraza. Do potpunog izražaja došlo je ekspresivno podastiranje čitavog saksofonskog registra, doduše, u okvirima očuvanja krhkog & profinjenog zvučnog koncepta. Nosač zvuka je dosad bio dovoljno uspješan, jer je polučio + organizaciju sjevernoameričke turneje za ovaj kvartet od čitavih mjesec dana, s koje je + video-zapis skladbe "Long March (for Frida Kahlo)".

Osluškujući "Barmikor, most/Anytime, now", objavljen pri izdavaču Not Two iz Krakowa sam se od sebe nameće zaključak kako svoj autsajderski položaj skladatelj + improviser Szilard Mezei iz Novog Sada izgrađuje u obrise stila. Svoj izričaj gradi na svemu onome što je čikaško-zapadnoeuropska struja free-jazza poodavno odbacila, a to su elegancija, refleksija & instrospekcija. Suvišku testosterona u free-jazz mainstreamu zahvaljujući, ovaj bi se svjetonazor (o)lako mogao okarakterizirati kao 'feminilan' - ništa osobno, molim! Na tragu istog diskursa, kritičari iz SAD možda će lako povući + crtu odvajanja (c)rapa od hip-hopa. Kao & na svom prvom trio CD-u "Trembling of a Puppy", Mezei započinje snažno patetičnom autorskom temom, improvizira nadograđujući zvuk, a ne habajući formu, uz svoje stalne pobočnike, kontrabasista Ervina Malinu & bubnjara Istvana Csika. Pizzicatto čupkanje viole unisono s walking basem & bubnjem u "Lynx", otvara prostor za jenkinsovski apstraktnu solažu u predvorju crvenog registra, balansirajuči između tih ekstrema čitavih osam minuta. Mnoštvo neispunjenog zvučnog prostora, moglo je ovaj CD učiniti zamamnim ECM publici, da je u post-produkciji ubačeno više reverba.

Nema komentara:

Pretraži ovaj blog