Na adresu još uvijek stižu neki repovi suradnje u stranim medijima & tako je "lepet krila iz mog poštanskog sandučića" - fora mog starog iz vremena dok se nabacivao mojoj mami - donio dva potpuno nova Nepoznanca; za ljeto... Ja - veseo! Takuya Nakamura & Jean-Louis Huhta: zvuče nepoznato, zar ne? Nakamura je trubač, klavijaturist & producent, slušao sam ga uživo dvaput; jednom davno u Cankarjevom domu s Artoom Lindsayem, drugi put nedavno s Nerve Jojoa Mayera u puljskom Uljaniku. Surađivao je s kultnom engleskom džezisticom & kantautoricom Joy Askew na projektu "Echo", a otprije je poznat iz klupskog projekta "Prohibited Beatz" na Verveu. Solistički album "Tak" snimio je Takuya Nakamura ove godine u vlastitoj nakladi i nek se zna da ukupni dojam nije 'sam tak'. Uvodna skladba 'Hakushu' s dionicom trombona Sanoa Sempaija razvija glavne odrednice soula na tragu erupcija s krajeva ranih albuma Medeski, Martin & Wood. Već skladba "Onsen 23" ima sve potencijale velike pjesme. Je li usporedba s "Eurekom" Jima O'Rourkea u aranžmanu OYNJE nategnuta? možda ponajviše zbog šaptavog vokala klaviristice Michiko Takatani iz grupe Ne-Ne, uz koju se na backovima šepuri i tronuti Takov vokal. Albumom plijeni suverena produkcija prilagodljiva i live-actu i koncertu, baš kako i dolikuje ovakvom profesionalcu, semplova 'tak dobro' inkorporiranih u podlogu da raspojasanom downtempu skladbe 'balis' ne smeta ni fusion bas Tomokazua Sugimotoa, ni motivi u rasponu od grubih industrial-zvukova i slonovske rike, dok Tak solira visoko, svijetlo i ležerno. Pulsirajuća ritam-mašina u polutami neonskih zora metropole, s diskretnim wah-produciranjem trube, tek na razini dosjetke u nastanku, javlja se u 'two fashon three', dok je ritam-mašina u 'Indoli' malo abrazivnija, prelazi u soundtrack poslovične užurbanosti jutarnje ulice. Najžešća skladba albuma je 'Guitar Breaks', a kako ona zvuči ostavimo onima koji će Taka potražiti, i naći, na MySpaceu. Nu jazz je stalno prisutan kao referenca, što zbog fraziranja trube, a što zbog poliritmičnog produkcije ritam-mašine bliske break-beatu s ksilofonima on-top. Ako, kao i ja, tražite nešto lagano a opet i neodoljivo za slušanje ovo ljeto, ovo je moja preporuka. Uskoro i, Jean-Louis Huhta s "Halfway Between the World and Death"...
Nema komentara:
Objavi komentar