Šturi biografski podatci o Mohammadu Mohammadu-Jimmyu govore da je svoj život počeo na kraju jednog mitskog rukavca & onda, kao pravi mitski junak izabrao neovisnost & ljubav, iako bi mnogoga drugog takav izbor odveo u smrt. Po rođenju, oko 1966. roditelji su ga odveli starom vraču koji je rekao da mali mora živjeti kao sunit, roditelji su ga krstili, te je oslijepio. Bježi od kuće u sedmoj godini, u caféima & čajanama ulica grada Lalibele po prvi put čuje pjesme Tlahouna Gessessea, vodećeg etiopskog pjevača posljednjih 50 godina, čime počinje Jimmyjev interes za glazbu. Nakon odlaska u Addis Ababu kreće u osnovnjak, u krugu dušebriznica pronalazi svoje izgubljeno djetinjstvo, upisuje & školu za slijepe. Već 1974. vojni udar ruši Selassieja, bez kapi prolivene krvi, no već 1976. komunisti izbacuju iz zemlje Jimmyjeve skrbnike & on se mora vratiti u rodno selo. A kad tamo, roditeljima ni traga. Jimmy se sjećaše da je u to vrijeme još mogao razlikovati boje, da mu je stan & hranu osigurao prijatelj obitelji, te se u 15-oj godini vratio u Lalibelu & pjevao s grupom Bahel Amba, a nakon toga dobio angažman u Nacionalnom kazalištu Addis Abeba, koje napušta 1986. Iako krhak, mršav & slijep, probija se na sceni noćnih klubova. Krarista, svirača 6-žičane etiopske harfolike lutnje, Meselea Asmamawu upoznaje 1990. Otad često nastupaju, imaju i turneje Europom, a 2005. Jimmy nastupa solo pred 3500 ljudi na njemačkom Moers Jazz Festivalu. Umire od srca, tjedan dana uoči Božića 2006., nakon što je, za kriterije svoje zemlje, doživio duboku starost. Uz "Takkabel!" mu je posthumno mu je objavljen & 'Hulgizey: Always Forever', CD čiji prihodi idu u dobrotvorne svrhe za njegovu obitelj. Otkud uopće interes za etiopsku glazbu u 21. stoljeću; možda zbog uspjeha serije 'Ethiopiques' izdavačke kuće Buda Music? Nije bilo tako davno, 2001., kad je pjevačica Ejigayehu Shibabaw ušla u mainstream s CD-om "Gigi", kog je producirao Bill Laswell, a poslije je & oženio. „Slomljeno cvijeće" Jima Jarmuscha, što će reći američki nezavisni film, isfurao je Mulatu Astatkea & His Ethiopian Quintet… Što još o Etiopiji? U pomrčini pop-kulture, uskliknimo „Jah! Ras Tafarai, Haile Selassie I!" & sjetimo se da jamajčanski rastafarijanci u halucinogenom stanju revizioniraju kao božansku objavu… dok biografija „Emperor" poljskog novinara Ryszarda Kapuscinskog, auru Selassiejevog vladanja (1952-'74.) smješta u realitet notorne diktature. Kapuscinski umire 23. siječnja 2007., mjesec dana nakon Jimmyja. Kako etiopijski i poljski narod „stvara & više povijesti nego li su to u stanju podnijeti", da ovdje citiram Matvejevića, ovim bih tekstom položio po jednu ružu na tla tih naroda.
Sudeći po prijevodima iz knjižice uz CD, pjesme Tlahouna Gessessea su većim dijelom nepretenciozne ljubavne pjesme. Za Gessesseom, Mahmudom Ahmedom, Buzuneshom Bekeleseom & Asterom Awekesom, danas stupaju bezbrojni imitatori. Jimmyjeve interpretacije su nepretenciozne soul izvedbe uz pratnju tradicijskih Aznari glazbenika, knarr & kobero bubnjeve Asnakea Gebreyesa. U uvodnoj „Aykedashem lebe" (Moje srce neće te izdati) bas-dionicu je nasnimio talijanski bas-gitarist Massimo Puppillo, iako kobero u ostatku albuma sasvim dobro pokriva tu frekvenciju. Na pet od 10 pjesama s albuma pridružio im se & ugledni nizozemski bubnjar Han Bennink, a na tri pjesme gostuje Getatchew Mekuria, saksofonist legendarnog Police Banda, čije skladbe izvodi & Kronos Quartet. Sličnosti glazbama iz fonoteke kojom se grupa The Ex inače inspirira & referira, nameću se same od sebe, a to su potpuna posvećenost nastupu, improvizacija tematskog materijala, 'uglati' ritam… Najkraća pjesma „Sethed Seketelat"}Ona odlazi, a ja ću je slijediti oduljila se do 6'21'', a najdulja „Sewetchi men yilalu/Tezelegn yetenta"}Što li će svi reći/Žaleći za starim danima, traje čak 11'11''. Falset u baladama poput „Selaseb/Gubel"}Slučajno/Ljupka intoniran je dugačkim vibratom iznad metronomskog marša Benninka & Gebreyesa, a da nije sjetno repetitivnog knarra, swinganje bi čak pokrenulo & pogo. Neutaživost ljubavi „osuđene na lutanje", pjesnik uspoređuje sa „samoćom svog štapa za hodanje". U ponajljepšoj baladi albuma, „Mela Mela"}Smisli nešto pjesnika Bahiru Kegnea, Mekurijin saksofon isprepliće se s dionicama pjevačeva glasa, govoreći o dvojici starih prijatelja, suprotstavljajući motiv glavnog gradskog trga & njegovo prijeteće bogatstvo, sreći gladuša s velegradske tržnice Arade. S ovim verzijama stari Gessesse može biti & prezadovoljan, jer je u izvedbi očuvan živi štih, bijeda je sačuvala dostojanstvo a tražitelji autentičnog u world-musicu lišeni su patetiziranja ionako prestvarnosne egzotike što može samo predstavljati mamac za daljnje čačkanje po katalogu Terp Records & Buda Musica. Posljednja je vijest da iz serije "Ethiopiques" u listopadu izlazi & "11 Ethio-punksongs", dokumentarni DVD o suradnji The Ex & Getatchewa Mekurije.
Nema komentara:
Objavi komentar