23 listopada 2007

Bolje ikad nego nikad (4) Šum s Pacifika THE NECKS

Australski trio The Necks & u nas je klupska & festivalska atrakcija vjerne sljedbe a svira minimalistički dub-jazz. Njihov kontrabasist Lloyd Swanton & bubnjar Tony Buck su rodom Australci dok je klavirist Chris Abrams - Novozelanđanin, a upoznali su se na glazbenoj sceni Sydneya. Dok Abrams & Buck uglavnom žive u Berlinu, djeluju na međužanrovskim područjima elektronike & suvremene improvizirane glazbe, Swanton je uključen u australsku scenu jazza & rocka, a vodi & grupu The Catholics. Skladbe su im toliko duge da su ujedno & albumi, objavljeni za Fish of Milk etiketu. Tipična 'neksozicija' počinje solističkom dionicom koja se u formi luka razvija u transoidnu repaticu u trajanju od oko jednog sata. Specifično je za ovu grupu to što & na živim nastupima & na studijskim CD-ima ostavljaju sličan dojam & draž. Kao & da je u tom totalnom doživljaju moguće uživati bez 'trave'. Doduše, ne znam za njih same... (Foto: galerija.kset.org)


CHEMIST


'Kemičar' grupu predstavlja osvježenih ideja & obnovljenih rezervi nakon kljucavog CD-a 'Mosquito/See Through' iz 2005., a izvođenog tijekom jesenske turneje 2004. U kloštru samostana Male braće u austrijskom Welsu, na festivalu Unlimited, uspavali su veći dio publike na prijepodnevnom nastupu, dok su par dana kasnije na NO Jazzu, nastupili podosta ziheraški. Otada su se izgleda skoncentriral i snimili 'Kemu' 2006., smiksali ga & objavili iste godine. Moram vam reći da predstavlja pravi hibrid u diskografiji grupe; da predstavlja čak tri (!!!) skladbe; da su to 'Fatal', 'Buoyant' & 'Abillera'; da uključuje & podosta nasnimljenih elektronskih dionica; da bi to mogla biti Buckova zasluga, jer na ovitku CD-a nije specificirano. Huuuhhh... sad mi je lakše. 'Fatal' je, ukratko, po svom raspoloženju najbliža pesimističnom nokturnu kakvog bi Barry Adamson rado potpisao & uvrstio na svoj album. 'Buoyant' je vinjeta koja u 13 od 20 minuta 'visi' o jednom intervalu, pravo malo remek-djelo elektroakustike, s droneom bubnjeva koji u posljednjoj trećini dovodi skladbu do klimaksa. Zbog oblačnih mikrofonija električnog klavira, tekstura skladbe 'Abillera' nazvuči Sonic Youth iz "Daydream Nation" & "Sister" faze, a bubnjar je u njoj na hrpicu skupio stil post-rockerskog bubnjanja. & to tako dobro da se SLUŠNA samoOBMANjuje kako se Charles Hayward ciglih tjedan dana smiješio od uha do uha. Ako je i nakon što je - poslušao CD...

Nema komentara:

Pretraži ovaj blog