Novi nepoznanci (3) Zvučni jo-jo JACKA WRIGHTA i strategija opozicije

Svježe premoren od dvotjedne američke turneje, saksofonist Jack Wright iz Eastona, u saveznoj državi Pennsylvaniji, 5. studenog kreće na paneuropsku turneju od pet tjedana tijekom koje će nastupiti & u Zagrebu. Prva dva tjedna je u Velikoj Britaniji s triom, par će dana svirati u Rimu & Beču s uglednim lokalnim glazbenicima, a od 2. do 11. studenog nastupa duž Balkana uz Andrewa Druryja, bubnjara koji je upravo objavio solidan trio CD na Creative Sources. Duet puhačkog instrumenta & udaraljki kolektivna svijest povezuje s orijentalističkim transom, no, dostupni link ukazuje na instrumentalnu izvedbu snimke zvukova prirode (tzv. field recordings); možda čak livade u vrijeme bikerske fešte, jer saksofonske frekvencije evociraju turiranje motocikla u mjestu. Od oko 40 solističkih koncerata godišnje, uz suradnju s mješovitim ansamblima, te nastupima u klubovima & galerijama te javnim prostorima SAD-a, Europe & Japana, sastoji se Wrightov godišnji itinerar. Perspektiva krajnje ljevice, kako glazbene tako & društvene, za Wrighta nipošto nije stvar slučajnog odabira. Počeo je kao straightahead džezer, na saksofonu & klaviru, 1964. se posvetio studiju europske književnosti & povijesti, a '68. doživio & slom utopije civilnog društva & alternativnih kultura. Iste se godine povukao iz glazbe & do 1972. predavao povijest na Temple Universityju u Philadelphiji; eseje iz tog razdoblja može se naći on-line uz kasnije teorijske tekstove, o politici & glazbi, te politici glazbe. Prije četvrt stoljeća, u 40-oj godini, objavio je prvi album "Free Life, Singing" s bubnjarom Marvom Frankom u samizdatu Spring Garden Music. Krajem 80-ih preselio se u Boulder, središte savezne države Colorado, bavi se slikarstvom & nastavlja izučavati europsku povijest i književnost. 2003. se vraća na istočnu obalu SAD & u Philadelphiji simultano vodi glazbenu komunu u kući na Spring Garden Street. Kolege s kojima surađuje, opisuju ga kao predanog radnika, koji rado citira Bataillea. Kroz networking održava umjetničku zajednicu sa 60 stalnih suradnika (glazbenici, plesači, slikari i. o.) širom svijeta, a dio godine provodi i u Francuskoj. Švicarski umjetnik Gilles Aubry (ex Monno & Same Girl) uputio me da Wright izbjegava kulturna središta & radije krajnje idealistički gostuje u manjim gradovima. Stoga je još 80-ih prozvan 'Johnnyjem Appleseedom američkog free improviseda', u spomen istoimenog saditelja iz američke popularne kulture. Što je pokazao odabirom Travnika i Mostara za balkansku turneju u kojima se free improvised vrlo rijetko svira. Izborom samizdata Spring Garden Music, i malih izdavača poput Sprout, ne opterećuje se vabljenjem velikih izdavača, a ističe da od glazbe nije očekivao bavljenje isplativo s ekonomskog stanovišta. Procvat scene nove glazbe u Philadelphiji povezuje se & s ugrozom & zatvaranjem njujorških klubova, zbog čega se NY scena dijelom seli u Bowerbird, koncertnu seriju 'predgrađa' Velike jabuke. Prvi od dva izdanja koja predstavljamo je "Truant Runts", suradnja s osebujnim graditeljem instrumenata Michaelom Johnsenom iz lipnja 2005. U kontekstu elektroakustičke improvizirane glazbe (tzv. EAI), digitalnog, anemičnog zvuka, bijele buke računala, generatora i frižidera, njihov je zvuk opozicija; koliko organski, timbri su im toliko & heraklitovski mutni, na međi šuma folka & zasićenog spektra tranzistorskog noisea. Onima kojima ni to nije dosta, recimo da bi to bila filmska glazba Jodorowskijeve ekranizacije Matakovićevih stripova; u slučaju da do toga dođe, & ako bi stari Alexandro odolio songovima Prot Pikčers. Timbar Wrightova alt-saksofona je izravno 'životinjski', Johnsen serijskim treptajima vlastoručnih patenata emitira ultrakratke frekvencije, violinskim lukom gudi & pilu ('bowed saw'). U skladu s nazivom albuma ('lijena nejač'), trackovi su što 'biljni' a što 'životinjski', to su patke, borovi, psi dalmatineri, guske & pilići. zanimljivo je da se i Wrightov duo-CD s čelistom Bobom Marshom zove "Birds in the Hand". Druga referentna je snimka je solo-CD "As Is" snimljena 2006. u Beirutu & Barceloni. 'Alternativni' identiteti timbra, čak oboe & tube, su izraženiji na sopran-saksofonu. Upuhuje li zrak & uzduž & poprijeko, možda rastavlja glazbalo na dijelove? Zahvaljujući 'glavi & repu' komunikacije, konceptualiziranje ipak - diše. Tretman atmosfere podsjeća na solo-albume Anthonyja Braxtona i Bhoba raineya, a kraće melodijske dionice & arpeggia 'u tragovima', očito nešto duguju, ehem, džezu. Ne-editiranost snimke stvara privid ('prisluh'?) prisutnosti izvođača u prostoru sa slušateljem, praktički skakutavog zvučnog jo-joa.