Dnevnik dudukaša (3): Novi pravci u otopsihologiji

Sprema se novo izdanje NO Jazz Festivala, praznik ('ispunik', ili pak 'napunik'?) za sve osobe koje se pronalaze u podnaslovu ovog bloga, pa sam mislio malo pisati o izvođačima/icama koji bi nas trebali posjetiti. A & samo 'NO' u samom imenu festivala - akronim za 'not only', zamotan u pomalo masonski veo - mi je palo na volé; vrijeme je da riječcu 'jazz'/džez probamo staviti u drugi plan. "A zašto, mladi gospon? Zakaj vam smeta dže-eezz?". Zato što ju danas većinom rabe u akademskim i 'mainstream' okvirima. Česta je u dijalektu neobrazovane elite, a da se o pejorativnosti & političkoj nekorektnosti same rječce & ne govori. U klubovima, kazalištima, galerijskim prostorima, squatovima & drugim mjestima izvedbe iskru te baklje održavaju glazbene & izvođačke prakse koje objedinjuje termin creative improvised music, free improvised, improvised, ili naprosto, music; čime se uglavnom više bave oni koji to konzumiraju nego oni koji stvaraju & svi se, skupa s promotorima hvataju za glavu... Jednostavno, stilski rukavci današnjih praksi imaju težinu koju je be-bop svojedobno imao, kad je odreagirao na big-band swing, & time su Diz, Bird, Bud, Monk, Miles & drugovi odigrali svoju povijesnu ulogu. A da ne bude greške, zahvalni smo im & dan danas... No dobro, istina je sljedeća; u folderima mi se skupilo već podosta neobjavljenog teksta a stekao sam & novih saznanja, pa ću ovim putem to shareati s vama. Prvo će ići tekst o Jacku Wright, koji u petak započinje sve-europsku turneju koja traje mjesec dana. A kako sam još na Bijenalu intervjuirao Ikue Mori, u skorim bih uploadima predstavio & nju samu. Možda čak jednim audio-fileom?