Novi nepoznanci (6) DENNIS GONZALEZ NY QUARTET At Tonic CF094CD

Trubač, pedagog, pjesnik & vizualac Dennis Gonzalez iz Dallasa iz generacije je koja se u džez krugovima pojavljuje krajem 70-ih, uoči govorkanja o smrti samog žanra. Uspio je preživjeti na sceni kroz 80-e, kad je zbog Reaganove administracije broj klubova desetkovan uslijed naglog porasta cijena nekretnina a ploče koje na E-bayu već postižu četveroznamenkaste brojke moglo se kupiti za šaku siće. Dolazi li takvo vrijeme ponovno ili ne, pitanje je upravo sad. U Klubu Tonic na 107 Norfolk Street je ovaj koncert & snimljen 2003. Zatvoren je na petak 13., u travnju ove godine. Iako je program već prebačen na drugo mjesto, sam je trenutak povezao sve lokalne umjetnike uz veliki odjek na globalnom planu, približan je po svom nesebičnom naboju nedavnom 'buđenju iz mrtvih' kontrabasista Henryja Grimesa. Sam zvučni zapis s diska je kombinacija žive snimke kvarteta, u kom su & stalni Gonzalezov bubnjar Michael "T.A." Thompson, te Njujorčani Mark Helias na kontrabasu & Ellery Eskellin na tenor-saksofonu, te glazbe koju su Thompson & Gonzalez dosnimili u studiju. Jedno je sigurno, čim se njih dva pojave zajedno na albumu, bend će obavezno odsvirati & suitu, na prima vista. Prvi album kog je Henry Grimes snimio 2003. nakon izlaska iz 30-godišnje sjene, dobio je ime po Gonzalezovoj "Nile River Suite", dok je na ovom to peterodijelna "Afrikanu Suite". Album je po svom karakteru izrazito socijalan, provjereno je da funkcionira mnogo bolje od nove M.I.A., pogotovo za vožnju autocestom. Taj spontani flow "Reaching Through the Skin" svakako potječe od bubnjara ali & od prostora kojeg otvara truba, komunicirajući s njim kratkom frazom porijeklom iz srednjoameričkih otočja u kojima je truba & nacionalni instrument. Iako u ovom izdanju SLSNBMN prevladavaju rodno nesimetrični sastavi, profil je ovog albuma sušta suprotnost. Dečki se aktivno slušaju & otkrivaju si priče, pogotovo u 25-minutnoj suiti, koja je već po samoj organizaciji zvuka najmanje jazzy. "Soundrhythmium" je Thompsonov solo, čistih 10'24'', prava pričalica zvuka u kojoj pogotovo ručni rad ljevice sa zvečkama, sitnim komadićima metala & malim instrumentima izlazi na slušalo. Pjevušeći rukama više melodijskih linija u jedan glas, pogotovo zaigranost s vibrirajućom limenom plohom, priziva duh kolega Michaela Zeranga & Jima Blacka. Naslovnicu je fotografirao Žiga Koritnik koji je početkom studenog izlagao u Teatru &TD. Ukratko, portugalski izdavač Clean Feed opet je opravdao visoke standarde svog kataloga koji se opako približava brojci 100. Što nas čeka, možda vidimo & sljedeći put. Naravno, samo ako ekipa iz Trem Azul prihvati slati CD-e u zemlju gdje nemaju ovlaštenog distributera.