23 prosinca 2007

Novi nepoznanci (8) AKOSH S "Nem kellett Volna"

Madžarski klarinetist Akosh S - pravim imenom Akos Szelevenyi - punokrvna je atrakcija francuske umjetničke scene. Djelo mu obuhvaća spoj ESP-ovskog free-džeza, osvještene rockerske energije & imigrantskog društvenog konteksta s madžarskim & afričkim folklorom, te kazalište, elektroakustiku & interaktivni video. Taj 41-godišnjak je kao vođa ansambla, skladatelj & dirigent predstave "Eden/Raj" Josefa Nadja 2004. nastupio u Zagrebu na Međunarodnom festivalu svjetskog kazališta. 80 minuta glazbe & transa «Nem Kellett Volna» snimili su Akosh S. & francuski udaraljkaš Gildas Etevenard. Kontrast grafike & tuša umrljanog na staklu (vidi sliku!) & ruralne motivike, vizualni je identitet plastificirane kartonske ambalaže Szelevenyijevih CD-a. S naslovnice iz crnog pravokutnika gleda sivkasto oko, naslov albuma & ime izvođača izvedeni su perom. Szelevenyi je odsvirao tenor-saksofon, klarinet, tibetanski rog, okarinu, harmonij, flaute siringe, kalimbu, madacorde & zvončiće, dok je Etevenard uz bubnjeve, svirao gardon, def, gongove, zvona, trubu & kalimbu. Repetitivno na jednom arpeggiu, glazba se uobličuje igrom udaraljki & frulice, ni kičastog niti pastoralnog pristupa. Improvizacija je uobličena kao mantra čupavog gordona u ostinatu s droneom harmonija. Žustrim motivom zvončića, 'na sitno' se razvezuje saksofon. Ljubitelji Coltraneovog rastavljanja fraze svakako će doći na svoje uz saksofon blizak soulu američkih saksofonista, nazvuk Sandersu, Redmanu ili čak Hemphillu. U sinergičnoj ekspresiji s bubnjevima to je najdžezerskiji dio albuma. Etevenardove skladbe su pod utjecajem duhovne glazbe Irana, nedaleko Brotzmannovom tarogatu & Drakeovom frame drumu. U ostatku, mikrotonalni klarinet & kalimba zvuče poput palucanja s ozvučenog nepca. Skladbe se redom zovu 'Mivel mivel', 'Tapintat', 'Korom', 'Por', 'Holott', & 'Tekintet'. A Akosova kratka biografija glasi: rođen je u Debrecenu, sa 6 godina uživa u «Sticky Fingers» od Stonesa, a na muzičkoj školi u Budimpešti postaje obožavatelj Bethoveena & Led Zeppelin. Početkom osamdesetih otkriva Abbu, džez & Zappu, osniva prvi srednjoškolski rock-bend. 1982. prelazi na saksofon, te upoznaje Szabadosa & Drescha, baštinike tradicije Bartoka & Kodalyija u madžarskom džezu & uz sve to surađuje & s ethno grupom Muzsikas. 1986. emigrira u Pariz zbog sukoba s policijskom represijom a prvi CD objavljuje 1990. Slijede suradnje s vodećim francuskim & američkim glazbenicima Louisom Sclavisom, Deweyom Redmanom, Ernstom Rijsegerom & grupom Noir Desir. Zvukom svog saksofona obilježio je njihov posljednji album 'Des visages des figures'. S Akosh S. Unit, kog osniva s bubnjarem Phillipeom Fochom & irskim violinistom & saksofonistom Joeom Dohertyjem od 2001. do 2003. izdaje trilogiju "Kebelen", "Lenne" & "Vetek" za francuski major-label Universal Jazz France. Gostovanje vokala Bertranda Cantata i alžirskog neyista Mokhtara Choumanea ostaje za dugo sjećanje.

Nema komentara:

Pretraži ovaj blog