Etablirani seattleski post-džez-bubnjar Andrew Drury je član malih sastava Adama Lanea & Marka Dressera, a učenik bubnjara Eda Blackwella. Živi u njujorškoj četvrti Brooklyn a svoju glazbu imao je prilike predstaviti na toposima kamo njegovi kolege baš ne zalaze; zvuk ga je odveo ulicama Srednje Amerike! Kontra stereotipa o džezistima koji sviraju po zadimljenim noćnim klubovima, održavao je nastupe & po američkim pustinjama, a uz sve to, diljem SAD-a vodio radionice o udaraljkama od otpada. Tijekom šest mjeseci 2000. godine bio je umjetnik u boravku pri indijanskom plemenu Oneida u sklopu Milenijskog projekta savezne države Wisconsin. Poneko od tih iskustava prenio je & na ovaj album, od čitavog seta bubnjeva izabravši samo ride-činelu & tom. Nekolicinu malih predmeta poput svijećnjaka & lojanice smjestio je na opnu, koju pak grebe ili noktima ili štapićima, kao u "an advertisement for civilisation". Suprotno dobrim običajima, ovitak solističkog CD-a "Renditions: solos 2004-2007", ne otkriva nam kako je Drury izveo ovih 12 'predaja' (ako ćemo po naslovu), snimljenih u studiju The Boat, objavljenih za portugalskog izdavača Creative Sources. Album je u cijelosti posvećen pokojnom kolegi, Waitsovom & Braxtonovom kontrabasistu Matthewu Sperryju, a zahvaljujući industrijskom štihu & prevladavajućoj atonalnosti, ugođaj albuma srodan je "BRT VRT ZRT KRT" Mazena Kerbaja. Uvod u netipične & neobične tretmane zvučnih površina & podloga svakako je uvodna s "the school of americas" na kojoj gudi po čineli, istovremeno je masirajući metlicama, pojačavši u post-produkciji najviše granule zvuka. ideja za izvedbu "exhalations" je vizualno atraktivna, budući da upuhuje zrak u sam korpus bubnja koga drži bočno u krilu. Kako su teksture često nadahnute konkretnom glazbom može se govoriti o suvišku vanglazbenih elemenata, jer je izvođač istovremeno & istraživač. Skladbu "other priorities" gudi po ručnoj pili, razvivši dinamiku iz dugačkog temeljnog tona u puls, sve do melodije, bivajući svejedno na granici slušne brutalnosti. Ukratko, Drury nas je ovim izdanjem podosta nagnjavio, ali opetovanim dugotrajnim slušanjima dodatno zaintrigirao za svoje ranije džez-albume, koje namjeravamo uskoro predstaviti.
Nema komentara:
Objavi komentar