NOVI NEPOZNANCI (11) - COLD BLEAK HEAT: Prljavi i omraženi Ameri sa sjevera

Ima tom već 10-ak godina otkako 50-neštogodišnji Paul Flaherty, & 20 godina mlađi bubnjar Chris Corsano sviraju, kako to zovu, 'omraženu glazbu'. S Gregom Kelleyem (iz nmperign) u triju "Sannyasi" surađuju od 2002., a s kontrabasistom Mattom Heynerom (iz NNCK) osnovali su Cold Bleak Heat & objavili "It's Magnificent, But It Isn't War" za izdavača Family Vineyard. Taj izdavač od 2000. objavljuje albume eksperimentalne gitarske glazbe, dok se posljednjih godina otvorio prema indieju & improviziranoj glazbi. Zahvaljujući sijedokosom bitniku Flahertyju, saksofonistu sa septičnom bradom koji je na sceni od kraja 1970-ih, ekspresivnost & energičnost njihova najnovijeg albuma "Simitu" bila je & za očekivati. Istina, ovakav je album mogao biti snimljen & 1972. Kameleonstvo Kelleyeve čas eksperimentatorske čas sound-artovske trube, pogotovo je dinamično u uvodu «Should We Destroy the Hubble?». Međutim, ono zbog čega ovu grupu valja pozorno poslušatio je ritam-sekcija. Corsano rabi & palice & metlice & batiće blateći ritmove sve dok se ne popraše a zvukovi ne uznoje. Saksofonski zvuk pun alikvota koje gejzirski frcaju iz slonovske kljove najdubljeg registra s trubom nabijenom barutom halucinogenih boja kontrabasistu ne ostavlja prevelik izbor. Međutim, svojim melodičnim kontrabasom Heyner izvodi mesnate droneove, nadovezujući se gudalom na slušnu ostavštinu Alana Silve. Makar & ne odviše originalna, ova kombinacija je ubojita a "Simitu" je totalistički art-core pristup na djelu, pohvalno nepretenciozan.