
Entuzijazmom multimedijalnog umjetnika Mazena Kerbaja, čiji se rad osim na književnost, slikarstvo, strip, političku karikaturu proteže & na glazbu, libanonska scena improviseda pročulas se proteklih godina u čitavome svijetu, pa tako i domicilna izdavačka kuća Al Maslakh, što će reći 'klaonica'. "Objavljujući neobjavljivo s libanonske umjetničke scene", to su prvenstveno snimke s festivala IRTIJAL, koji se ovih dana odvija po osmi put. Kvaliteta zapisa varira od izdanja do izdanja: CD "Studio One" trija MAWJA potpada pod lo-fi, dok je "Cedarhead", duet Michaela Zeranga sa sedmero lokalnih glazbenika snimljen u Velikoj dvorani bejrutske palače Bustros. Kao 'akustični' noiser u duhu Axela Doernera, Kerbaj oprema trubu dugim gumenim cijevima poput Rajesha Mehte, a primjenom proširenih tehnika iz saksofonističke tradicije, na tragu je & Jacka Wrighta. Šest snimaka MAWJA-e ga predstavlja s dvojicom predstavnika bostonske lowercase scene, kontrabasistom Mikeom Bullockom & čelistom Vicom Rawlingsom, koji se nadopunjuju samoizgrađenim elektro-konstruktima. Rawlings violončelo elektrificira & dodatno priprema predmetima koje podmeće pod žice, dodatno izvodeći najrazličitije teksture sintetizatorom zvuka nestabilnog sučelja. Bullock, inače & video-umjetnik, surađivao je s Gregom Kelleyem & Le Quan Ninhom, pri izvedbi prostor ozvučuje kontrabasom, upotrebljavajući & testne oscilatore & generirajući povratnu spregu. Krajnji dojam zaključuje sama e(ste)tika: politički anarhoidna izvedbu zasićuje neartikuliranim bijelim šumovima, ostajući eksperimentalnom u širem smislu. "Glava cedra" se pak samo naoko odvija između dvaju kultura, riječ je o susretu itekako aktualnog bliskoistočnog sa zapadnim. Zerang je Asirijac rođen u Chicagu, gdje & djeluje u nekolicini najpoznatijih sastava suvremenog džeza - kvartet Brotzmanna & McPheeja, Brotzmann Chicago Tentet & drugi - osamdesetih je čak surađivao s Makavejevom. Uz bubnjeve svira & darbuku, libanonsko nacionalno glazbalo, na koncertima održanima od trećeg do 14. travnja 2006. u Velikoj dvorani bejrutske Palače Bustros. Na akustičnoj gitari nastupio je Sharif Sehnaoui, na trubi Mazen Kerbaj, Raed Yassin na vrpcama & elektronici, Christine Sehnaoui na alt-saksofonu, Charbel Haber na električnoj gitari, Jassem Hindi na elektronici, te Bechir Saadé na nayu. Duet Zeranga sa Sehanouijevom & Saadeom može se poslušati preko njegove My Space stranice. Na osobnim se pak stranicama svih uključenih forsira aspekt improviseda, u svrhu identiteta čitavog kolektiva. Upravo zahvaljujući svestranosti & zrelosti njegove izvođačke prakse, Zerang iz Kerbajeve sjene izvlači Yassina, Sehanouijevu & Saadea. Kao & Anna Zaradny iz Sczeczina, Christine Sehnaoui je novoglazbenica koja tek ima opravdati svoj idiosinkratski jezik autodidaktice. Saade je klarinetist & flautist, nakon dugogodišnje žanrovske karijere u džezu, odlučio je posvetiti se improvisedu, a na ovoj snimci iskoristio je priliku pokazati se u izričaju tradicijske glazbe. & inače je zamjećen po djelovanju (čitaj: radionice, nastupi & izdanja malih izdavača), uz glazbenike s londonske scene iz generacije rođene početkom 70-ih.
Nema komentara:
Objavi komentar