Saksofonist & skladatelj Sean Bergin iz JAR, koji ove godine puni 60 godina, 1975. je zbog apartheida emigirao u A'dam, a 1990-ih osnovao M.O.B. (My Own Band). 2000. primio je nagradu Boy Edgar, ključno džez-priznanje u Nizozemskoj. Ima zvonak baladni ton, kako & priliči gospodinu s bijelim šeširom, predstavniku JA jazza (podžanra koji se razvio iz kwele, vesele glazbe na frulici s jazzy akcentima nastale u ghettu Capetowna). M.O.B. na prvi pogled liči inačici ICP-ja (Instant Composers Pool), s kojim dijeli članove kao što su bubnjar Han Bennink, kontrabasist Ernst Glerum, violinistica Mary Oliver & saksofonist (& klarinetist) Tobias Delius; odnosno sa sekstetom Available Jelly iz kojih su trubač Eric Boeren & trombonist Wolter Wierbos; dok su gitarist Frankie Douglas, alt-saksofonist (& fagotist) Jan Willem van der Ham & klavirist Alex Maguire Berginovi suradnici 'po drugim projektnim linijama'. Za BVHaast su 1991. objavili 'Live in BimHuis', a četiri sljedeća albuma rasuli kod raznih izdavača. Uz ostale sastave, spomenimo suradnju s klaviristom Malom Waldronom, Bergin vodi & kvintet Nansika & izvodi repertoar JA džeza. Za snimanje "Fat Fish" iz 2006. za Data Records, etiketu ICP-ja, oformili su Song M.O.B., uz pjevače Phila Mintona & Molu Syllu, te pjevačicu Maggie Nicols & kornetisticu (& pjevačicu) Felicity Provan. Huuu, koliko nepoznanaca... Pod uvjetom da su instrumentalisti manje-više poznati, Sylla je Senegalac neškolovanog glasa, koga izvlači falsettima, sjajan instrumentalist na narodnim glazbalima, poznat iz grupe Jana; Minton je Velšanin, bivši trubač, čiji raspon glasa ne samo da pokriva & bas & bariton, već je u stanju glasom oponašati & kuckanje pisaće mašine & gužvanje papira! Nicholsova je škotska vokalna improvizatorica, feministica, koja je još s Keithom Tippettom pjevala u Centipede. Sve skladbe, osim uvodne Sylline "Lambi Golo", potpisuje Bergin. Iako Nizozemci uistinu nisu na glasu kao narod zabavna temperamenta, niti Amsterdamci nisu tipični Nizozemci kao što ni Njujorčani nisu tipični Ameri; ovo je đavolasta glazba za terevenke, laganog plesnog tempa, s puno mjesta za iskazivanje skillsa. Sve je snimljeno live, izravna instinktivna komunikacija u kojoj točan sadržaj poruke toliko nije ni bitan je zajamčena. Osmijeh igra između oba uha… Izuzetak je skladba "When We Are Lost" s fragmentima tekstova Carson McCullers, uklete heroine južnjačke gotike koju je Graham Greene svojedobno ocrtao rečenicom, "...jasnija je od Faulknera… za razliku od D. H. Lawrencea, ne nameće se porukom", a po njezinom je romanu "Odsjaji u zlatnom oku" John Huston 1967. snimio film s Marlonom Brandom & Elizabeth Taylor. Prema solistima, skladba je podijeljena na tri cjeline; započinje ju Nicholsova uz rhubatto pratnju ansambla, u potpuno očuđenom izrazu 'zamračenom' riječima 'demanding furniture'. Syllin falset u soul interpretaciji na pijevnom senegaleškom vedri uz pratnju klavira & prijelaz je na Mintonovu dionicu; mingusovskom burleskom – opernim fraziranjem vodi skladbu do klimaksa. 'De nacht is nog jong/Virgin Birth', njezin prvi dio, ukrala je Oliver hektičnim violinskim solom, dok su 'bezgrešnicu' porodili sami pjevači komunicirajući međusobno semantičkim konkretizmom. Gegavu naslovnu skladbu, 'Fat Fish' zamišljenu na frazi Rollinsove 'St. Thomas' & u ritmu supijane ulične veselice, Minton je aranžirao slinavim gremlinovskim šljoktanjima. Nichols glasom uvrijeđene pipničarke odreagirala je šlagvortom "Excuse me, Sir/ I'd rather You don't make these noises at table/ Would you leave, Sir?/ This is a hi-class restaurant', a ovaj joj odgovara sinkopiranim podrigivanjima u pianissimu! 'Dirge & dance', kao & 'Chicken Feat' bi sa svojom silaznom 'pom-pom pom-pom pom' frazom u arpeđima, vjerujem, pogotovo dobro funkcionirale na afterima... ovim se albumom Bergin u pravom ellingtonovskom duhu iskazao kao vješt aranžer & izbornik, povezavši izraz rodne grude s atmosferom jedne slobodarske generacije na zalazu, te veselu live atmosferu uspješno prenio & na snimku.
Nema komentara:
Objavi komentar