03 svibnja 2008

NOVI NEPOZNANCI (13) - Marc Ribot & avangarda se ne događa nekome drugome

Na svom posljednjem solo-uratku, "Exercises in Futility", objavljenom prije mjesec dana, električni gitarist Marc Ribot u potpunosti prestaje biti interpret tuđih skladbi & predstavlja se kao skladatelj-interpret. Nakon Don't Blame Me, The Book of Heads, Shoe String Symphonettes, Music of Frantz Casseus, Scelsi Morning & Saints ovo je njegov sedmi samostalni album & sastoji se od devet etida odsviranih bez trzalice. Njihovi naslovi, poput 'Etude #1 five gestures', 'Etude #2 morton 1', 'Etude #6 cowboy', 'Etude #8 groove?' tek evociraju autorove interne dosjetke. Da 54-godišnji avangardist Ribot nije stalni suradnik Toma Waitsa, vođa mnogih malih sastava u rasponu od punka preko cubane do free-jazza, te dugogodišnje suradnje s izdavačem Johnom Zornom, "Vježbe" bi vrlo vjerojatno išle na neku download etiketu. Ogledni primjerak su neidiomske improvizacije kakav bi mogao zanimati engleskog izdavača Emanem ili bi ga autor prodavao u samizdatu po koncertima. 'Slobodan OD' & izvan svih granica uvriježenosti, mikrotonalnim gardom namjerno provocira, kao što je to priredio & najdobrodušnijim simpatizerima projektom Spiritual Unity. (Vidi sliku!). Tom su se prilikom mnogi mogli zapitati da li ovaj čovjek zna svirati gitaru, svira li je raštimano namjerno, te kako mu uspijeva ama baš svaku notu odsvirati pogrešno? Od vječnog zaljubljenika u glazbu Alberta Aylera & Mortona Feldmana moglo se očekivati ovako zahtjevan album, pa je zato zahvalno što su ideje izrazito čiste, što je snimka briljantna... Pobjegavši uspješno od svakog idioma, ostvario je avangardan rad u punom smislu tog naširoko zloupotrebljavanog pojma. FOTO (c) jaka primorac

Nema komentara:

Pretraži ovaj blog