NOVI NEPOZNANCI (15) dennis gonzalez JNAANHA septet - the gift of discernment, Not Two, 2008.

Najnoviji CD teksaškog trubača Denisa Gonzaleza sa sedmorkom JNAA ÑA jasni je primjer radikalnog potiskivanja ega u korist grupne improvizacije. prostor ekspresije u JNAAÑA-i Gonzalez je prepustio legendarnom bubnjaru Alvinu Fielderu iz AACM, koji je u grupu pozvao & njegove sinove Aarona na kontrabasu & gongu & Stefana na bubnjevima, udaraljkama i balafonu, te klaviristu Chrisu Parkeru. Sam se prepustio multi-instrumentalizmu s gongom & bongosima, a u ritam-sekciju je dodao & Robbieja Mercada na bati, kongama & tambori. odsviravši trubu zavidno malo, koristi njene Bb- & C-inačice, & nezaobilazni kornet. uvodna "Raise the Spirit" od 18-minuta, primjer je naplavljujuće duhovne vjerodostojnosti. iako je puhačku frazu na kornetu ubacio samo zbog boje, poveznica trubača Bobbyja Bradforda i Magnusa Brooa, čija je Gonzalez svakako spona, puno je jasnija. album se odmotava od poliritmijskih tekstura na gongu, udaraljkama & činelama čak šestorice glazbenika, baš poput AACM sessiona iz ranih 1970-ih. Klavirski solo daje do znanja kao veliko prezime Parker, klavirist Chris ne nosi baš slučajno, a očiti uzori su mu i McCoy Tyner & Cooper-Moore. međutim, s 'ganesha the spy' svoju su nedorečenost, koja nosi već čuveni duhovni naboj, nakrcali do bezizražajnosti. takvu je skladbu mogao snimiti ili Pharoah Sanders ili Randy Weston u zadnjih 30 godina. malo čvršćeg uptempo post-bopa dohvatili su se tek u 'tamazunchale 1'. gošća na uvodnoj skladbi, kao i na 'Portugal (for Linda Sharrock)' je Leena Conquest - nedavno je snimila tribute album za Curtisa Mayfielda. iako se Sharrockovu s pravom može nazvati prvim noise-vokalom, Gonzalez je Conquestičin raskošni mezzosopran isprepleo s erupcijama neartikuliranih vokala, te usložio s arpeggijima klavira u visokom registru, na groove dvojice bubnjara čime je skladba postigla nevjerojatno optimističan transcedentalni zamah. sve u svemu, 'dar razbora' nije prezahvalan za povratnu informaciju o Gonzalezu, no za sjajnog Parkera i Conquestovu treba naćuliti uši. i svakako pohvaliti potiskivanje ega, barem do izlaska kakvog koherentnijeg materijala.