rebel poets of america, acmem133cd, 2008.

Zahvaljujući suradnji s talijanskom tvrtkom Cherry Red veliki dio originalnog kataloga tvrtke El ponovno je dostupan! Po današnjim kriterijima, katalog koji objedinjuje radove glazbenika kao što su Gabor Szabo, Juliette Greco, Jacqus Brel, John Cage & Ennio Morricone bio bi prozvan eklektičnim, no sve do kraja 198o-ih kad se radijske & TV top-liste počinju žanrovski profilirati standard je bio takav! U duhu povijesno osvještenog tretmana umjetnosti beatnika, izdanje Rebel Poets of America prikazuje rodonačelnika tzv. džez-poezije Kennetha Patchena & njegova puno poznatijeg sljedbenika Lawrencea Ferlinghetti u liku mlačnog epigona. Prilikom premijere ovog albuma kritičar Ralph J. Gleason pisao je o izranjanju novog žanra, "novoj umjetničkoj formi". Na to upućuje & zastupljenost, Patchen u studiju izvodi čak osam vlastitih pjesama s komornim džez-sekstetom pod palicom Allyna Fergusona, dok Ferlinghetti izvodi tri u relaksiranom izdanju pred publikom uživo. Ipak, ako Ferlinghettijevu poeziju poznajemo u kongenijalnom prijevodu Voje Sinđolića (edicija Feral Tribune, 1997.), susret s "The Statue of St. Francis" uz obligatnu klavirsku pratnju na jeziku izvornika ne bi trebao podbaciti. Autorovu političnost određuje posredna uključenost u najveću strahotu modernog doba - u vrijeme bombardiranja Nagasakija mladi Lawrence Ferling služio je mornaricu - te odlučuje da poeziju treba čitati naglas, da ne ostane nijema & nečuvena. Drugim riječima, pravi simpatizer fronte Slušne obmane. Do koje je mjere pjesnik osjetio bilo suvremene Amerike, govori & objava zbirke poezije "Coney Island of the Mind" prodane u milijun primjeraka & tridesetak izdanja. Patchenov slučaj malo je kompleksniji, upućuje na to svojedobna fascinacija Charlieja Parkera & Henryja Millera njegovim opusom. Imao je priliku supotpisati eksperimentalnu dramu s Johnom Cageom, a dug koji prema njegovoj "Do the Dead Know What Time It Is?" ima Charles Mingus vrlo je jasan svakome tko je čuo orkestriranu poemu "Chill of Death" s LP/CD-ja "Let My Children Hear Music". Fergusonovi aranžmani su mozaični, poliritmični, a utkivanjem raznorodnih žanrova asimetričnih glazbenih ideja u taktove njegove se rad podudara s onima Johna Zorna & Spikea Jonesa. Frenetična promjena glazbenih motiva sjajno komuniciraju s autorovom poetikom, znavši organizirati paralelni tijek dvaju narativnih linija odjednom. Patchenov glas kao glazbalo pogotovo je efektan u konkretnoj pjesmi "The Murder of Two Men By a Kid Wearing Lemon Covered Gloves" budući da komunicira samo s dvije riječi, s "wait" & "now". Za pjesmu "O Lute in the Attic" Ferguson se poslužio melodijom "When Corinna to Her Lute Softly Sings" iz 1603., koja se iz bajkovite bukolike razvija u cool-optimizam skladatelja & aranžera Gila Evansa. Patchen nije imao priliku uživati pronoseći svoje djelo po turnejama zbog velikih bolova u leđima, zbog čega več početkom 60-ih prestaje pisati za pisaćom mašinom. Bilo je to 12 godina uoči smrti, koje je uglavnom proveo za štafelajom, uobličujući 'slikarsku poeziju'. Njegov se utjecaj osjeća kod generacije koja je uslijedila, pogotovo u pjesništvu Jima Morrissona. Osim što album redefinira beat pokret izravnom korelacijom ka filmovima Johna Cassavettesa, ukazuje na čulnost koja nije nužno homoerotična kako je kod beatnika najčešće bio slučaj.