Još 2006. dva su nizozemska skladatelja-improvizatora, klavirist Albert Van Veenendaal & kontrabasist Meinrad Kneer osnovali izdavačku kuću Evil Rabbit Records. Kao nezavisni label programski predstavljaju suvremeni jazz & improvised iz Nizozemske uz inozemna gostovanja (Paul Lovens, Achim Kaufman). Dizajner Lysander le Coultre je ambalažu oblikovao od oker kartona s vanjske strane obojenog u crno, dvostruko preklopljenog. Kružni otvori na sredini desno zbog nesimetričnog izreza daju osjećaj dubine, poput špice filmova Jamesa Bonda. Na četvrtoj plohi u izvornoj boji kartona, nalazi se mali zec. Iako unificiran, podaci o izvođačima su otisnuti u okeru na crnom, dopadljivo istaknuta tragovima crnih šapica preko oker podloge iznutra. Naslovnice izdanja su živih boja & umetnute u lijevi džepić ambalaže, dok je sam medij umetnut u desnu.
Van Veenendaal & Fabrizio Puglisi, talijanski klavirist, 2004. su nastupili u Bimhuisu, amsterdamerskom centru suvremene glazbe, u duetu na prepariranim & neprepariranim klavirima, a Puglisi & toy pianom. Njihov set objavljen je pod naslovom 'Duets' (narančast ERR02) ozbiljne neozbiljnosti, prolazeći općim referentnim mjestima poput Nancarrowa, Satieja & Comeladea. Iako živa snimka, puna komentara & novih ideja, uz Puglisijeve nonšalantne 'bruffe', doima se kao nastup u studiju, pretpostaviti je da koncert nije posjetilo odveć publike.
U 'Playstation 6' (pariški plav ERR03) sudjeluju & protagonisti & antagonisti tamošnje scene uz poneko novo lice: spomenuti Kneer, krilničar Eric Boeren & tenor-saksofonist Tobias Delius, 'plus ultra' Achim Kaufmann kao još jedan glazbenik okužen epidemijom (prepariranih) klavira, bubnjar/udaraljkaš Paul Lovens, te violinistica Maartje ten Hoorn - meni otkriće! Organizacija zvuka tipična je za grupnu improvizaciju: ili sviraju jedni protiv drugih ili solist improvizira orijentirajući se po paleti boje koju sviraju ostali, uz ostale metode. Boeren briljira sa 'St. Louis Style' solom uhvativši vlak bečkih post-minimalista - Lester Bowie dijeli džoku s Franzom Hautzingerom - u 'unprepared', dok je Deliusov saksofonski ulet na tragu Webster/Shepp kolektivka pomalo izlišan ('alone') s prizvukom koji bolje pristaje kvartetu, nego li ne-idiomatskom komornjaku.
Trio Spoon 3 uz dvojicu osnivača etikete, čini & pjevačica, pjesnikinja & instrumentalistica Jodi Gilbert. Njihovo djelce 'Seductive Sabotage' (boja trule maline ERR05) stilski korespondira uz šaroliku infrastrukturu još nekolicine sličnih Third Stream projekata - u uho pada Queen Mab Trio! Očito se improvizirana glazba bez swinganja u Nizozemskoj dovoljno stipendijr & izvodi. Uzor bi im mogao biti u kultnom 'Rushes' (1989.), CD-u Stevea Lacyja & Frederica Rzewskog, snimljenog s heroinom Irene Aebi. Recitacija prelazi u pjevanje, a klavir preuzima perkusivnu ulogu stvarajući lažnu ritam-sekciju s kontrabasom. Vanglazbene elemente začudnog opredmećenja ('spoons', 'the kingdom', 'business suit'), Spoonovci iskrivljenom artikulacijom fonema inkorporiraju u samo djelo, a koketirajući s otuđenjem suvremenog pojedinca sam projekt stavljaju u okvire neo-vodvilja. Sličnost Gilbertove s Aebijevom je u tome da sve pjesme izvodi na identičan način.
'The mystery of guests' (akacijski zelena ERR08) je grupnjak saksofonistice Esmee Althuis & Van Veenendala, s uobičajenim osumnjičenicima, kao što je gitaristica Corrie van Binsbergen, trombonist Joost Buis, kontrabasist Wilbert de Joode, te bubnjar Han Bennink. U uvodnoj 'de trein naar ulan bator' Bennink uvodi izvanglazbene elemente kretanja vlaka, fućkalicom & vožnjom metlica po dobošu. Sve je briljantno: drama, izvedba & atmosfera! Trio s Van Binsbergenovom prožet je skladanim ulošcima. Gitaristica svira mnogo opuštenije nego li si dopušta sa svojim sastavima, ali jednako napregnuto emocijama & teksturalno, što Olthuisovu povlači u berioovske arpeggio serije savršene za isprobavanje dvoranske akustike.
Corrie van Binsbergen je svoj CD "for a dog" pogurala u samizdatu Brokken Records., a snimila s kvartetom CRAM uz saksofonista Rutgera van Otterloa, bubnjara Arenda Niksa & babybasista Micka Paauwea. Što će reći, CRAM im je akronim. Gitaristica je otprije poznata po albumu "I Wasn't Talking", kompozitorskoj replici na Zappino "Shut Up & Play Your Guitar", dok je na ovom kolektivnom događaju uspješno uplovila na teren pop-funkyja, obojenog helijevim reverbom jugoslavenskog fusiona 80-ih, samo bez onih zaguljenih ritmika. Unisoni pasaži saksofona & gitare, te impresionističke improvizacije na naslovnici albuma dočarani su krumpirastim čovječuljcima ružičaste, zelene, crvene & plave boje. A te boje SLSNBMN dobro ne stoje!
Corrie van Binsbergen je svoj CD "for a dog" pogurala u samizdatu Brokken Records., a snimila s kvartetom CRAM uz saksofonista Rutgera van Otterloa, bubnjara Arenda Niksa & babybasista Micka Paauwea. Što će reći, CRAM im je akronim. Gitaristica je otprije poznata po albumu "I Wasn't Talking", kompozitorskoj replici na Zappino "Shut Up & Play Your Guitar", dok je na ovom kolektivnom događaju uspješno uplovila na teren pop-funkyja, obojenog helijevim reverbom jugoslavenskog fusiona 80-ih, samo bez onih zaguljenih ritmika. Unisoni pasaži saksofona & gitare, te impresionističke improvizacije na naslovnici albuma dočarani su krumpirastim čovječuljcima ružičaste, zelene, crvene & plave boje. A te boje SLSNBMN dobro ne stoje!
Nema komentara:
Objavi komentar