NOVI NEPOZNANCI (18) - Zaumski rock Žoambo Žoet Workestrao

Postoje ti bendovi koje ne možeš strpat nikamo, uhvatit ih ni za glavu ni za rep, suprotivi svim sljedovinama rocka - imaju gitaru, bas & bubnjeve, pjevaju njih dvojica, ali em nemaju nominalnog vođu, em nemaju glavnog skladatelja & tekstopisca, em nemaju formalne strukture kompozicija, ne pjevaju o osnovnim preokupacijama svijeta & čovjeka. Jedni od dotičnih Nedoumičara je ljubljanski Žoambo Žoet Workestrao, postmoderni prvaki zaumskega rocku. Na svom trećem samostalnom albumu od "Kabelskih kresova" iz 1994. do danas, a ostale su objavljivali u kompilatornim ili split-varijantama, vraćaju nam na uši tekovine Minutemena, Beefhearta, 5UUs, Hat Shoes & sličnih. Baš kao & "Kresove", novi album "Cum Rectum Plenum Celibatare Facile Est" je snimio Boštjan Babič-Babo. Objavio ga je Radio Študent. Nepokorivi & neopterećeni da publici upute najuopćenije poruke, godinama su bili na piku higijeničara & kriptokonzervativaca slovenskog medijskog prostora; s kojima su se uspješno obračunavali preko svojih fanzina. Javno odrastaju na regionalnoj aktivističkoj sceni kroz DZAC (Društvo za zaštitu ateističkih osjećaja), autori su emisije "Trta Mrta" na Radio Študent, te osnivači koncertnog prizorišta Menza pri koritu u AKC Metelkova. Ima tome dvije godine da su Menzu predali uzde u ruke mlađima & napaljenijima. Ako ih ne shvaćate ozbiljno - zadnji put vas upozoravam da probate! - Petrica Kerempuh sa svojim galženjačkim humorom u istoj im je mjeri uzor koliko & Ferus Mustafov ili Iva Bittova. Uz asimetrične strukture, te pjevanje u intervalima atonalnog prizvuka, pjevačima nije strano da zadahću kao četveronošci, a sve uz pravovjerne patetične gitarske pasaže. S prethodnog CD-a "Svakoga dana u svakom pogledu sve manje nazadujem" tema stupova mirovinske reforme našla je svoj put do najnovijeg, uz politiku, njen besmisao & sve ono što na što mali čovjek uredno puše kako bi zadržao svoju ljudskost. Na minimumu.