NOVI NEPOZNANCI (20): Europska EAI scena i pansonizam

Kulturni identitet Libanonske republike, širom planete poznat je po improvizacijama za 'oud (arapsku lutnju) Rabih Abou-Khalila te po pjesništvu Halila Džubrana, no do današnjih dana bliskoistočna prijestolnica Bejrut ipak je poznatija po suludom "građanskomu" (sic!) ratu koji je njome protutnjao & opustošio je, gradu poznatu & kao "Pariz Istoka". U ljeto 2006. povijest se ponovila: militantna skupina Hezbollah s libanonskog je zemljišta raketirala položaje izraelske vojske te isprovocirala izraelsku odmazdu na libanonske civilne ciljeve. Malena mediteranska državica vraćena je na poziciju 'vrućeg krumpira' Vijeća sigurnosti. U trenutku koji je turističkoj industriji zemalja Jugozapadne Azije manje više najavio propast sezone, multimedijalni umjetnik Mazen Kerbaj ozvučio je svoj balkon & na trubi odsvirao koncert uz zvukove & buku detonacije bombi što su ih ispuštali orlovi izraelskog vojnog zrakoplovstva. Snimka koncerta sljedeći se dan našla na Mreži, a osim referenci na improviziranu & konkretnu glazbu, bila je snažno, jasno & neverbalno protestno djelo. Kerbajeva etiketa 'Al Maslakh' danas objavljuje "ono što se na libanonskoj sceni dotad nije smjelo objaviti", uz sve češća gostovanja inozemnih umjetnika. S četiri od devet izdanja zadovoljila je kriterije kvalitete, pokazala žalostan prosjek nekih autohtonih aktera. "Shortwave" je predzadnje izdanje, a to je duet Christine Sehnaoui, francuske saksofonistice, i pionira ručno manipuliranih zvučnih sučelja Michela Waiswiza. Produkt u cijelosti potpomognut od francuskih post-kolonijalnih i subkulturnih politika, ni po čemu pak nije libanoski! Što i nije previše bitno... Waiswiz je pak samovoljno nezabilježen autor od 1978-2005. Sa svojim izumom, glazbalom 'Ruke', aktivno nastupa te 1981. izvodi premijerno "Oh, Superman" s Laurie Anderson, e da bi dogurao do pozicije ravnatelja instituta STEIM koju je držao zadnjih 27 godina. Svoje je ideje o kibernetskom instrumentu prilagođenom ljudskom tijelu, čiji zvuk nastaje na sićušnim klavijaturama smještenim pod jagodicama izvođačevih prstiju usavršava do svoje smrti 18. lipnja o.g. Christine je, pak, supruga gitarista Šerifa, najčešćeg Kerbajeva suradnika. Jezik minimalističkog saksofona, odlikuje se akustičkim fenomenima primitivne kibernetike, 'suhe' mehanike saksofona i bioloških zvučnih fenomena, s finesama dadaizma i futurizma. Udarnički senzibilitet, te strukturalizam su potpuno apstrahirani u svrhu što duljeg održavanja napetosti, komunikacijom neprepoznatljive semantike. Iskušenja se radikaliziraju, ali osim što izmiču kategorizaciji, pa čak i analizi, izmiču i kvalifikaciji s obzirom da smo uskraćeni za fizički doživljaj performansa.

Stephane Rives s "Much Remains To Be Heard" još je jedan dopisni Libanonac koji je svoj solistički rad za sopran-saksofon slobodno mogao izdati za Hibari, japanskog izdavača koji produbljuje izričaj u kom se Let 3 pojavio s albumom "Nečuveno". Šum sinusnog vala - a riječ je o zvučnom valu, kom su od timbra odsječeni i srednji i duboki registar, zbog čega stvara krajnje neugodan osjećaj nenaviklima - izmjenjuje se s pasažima potpune tišine. I tako sat vremena. Fenomenalno je umijeće akustičnog instrumentalista koji proizvodi nešto strictu senso specifično naprednoj vojnoj tehnologiji. Autor referira, da "progresivno diskontinuitetnu gustoću ove skladbe, za tišinu izabire ulogu kvazi-egzistencijalističkog preispitivanja, pa čak oslobođenja slušatelja od svog očitog formalizma, dopuštajući mu da slušanje premjesti u prostoru i vremenost koja su samo njegovo". Opipljiva zvučna mistika? Vama na uhovolju!