BOLJE IKAD NEGO NIKAD (10) - Nostalgični sarkazam Richa Westa

Kalifornijski bubnjar Rich West, poznat i kao hornist, a zapravo harmonikaš, svojedobno je bio član college-rock grupe Camper van Bethoveen te rock big banda Wrestling Worms. Nastupao je na kultnoj povratničkoj ploči Mikea Watta "Ballhog or Tugboat?", kao i s Greggom Ginnom, osnivačem SST-ja. Prije par godina našao se na "Hills Have Jazz", tributeu Eugenea Chadbournea filmovima Wesa Cravena. Za PFmentum 2006. je West objavio 'Heavenly Breakfast' na smjernicama post-punka i organizirane grupne improvizacije garniranih nostalgičnim sarkazmom. Polistilizam je osvanuo i na dizajnu CD-a - (vidi sliku!) uz skeniranu notaciju skladbi te autorove refleksije prezentirane rukopisom Helvetice. Skladbe su posvećene nesvakidašnjm iskustvima autora, poput noćnog bdjenja povodom čitanja Joyceova 'Uliksa' (skladba "Bloomsday"), poziranja za plakat koncerta grupe Butthole Surfers (mogao je slobodno pozirati & za legendarnu naslovnicu singlice grupe Sexa "No Sleep Till Pussy" - op. aut.); do suočenja s gitarskim simfonijama Glenna Brance uljuljkan breskovačom. Uz to, ističe i samokritički osjećaj izdvojenosti iz društva. Okupio je svestrane glazbenike - Bruce Friedman (truba), Lynn Johnoston (saksofon, klarinet), Emily Beezhold (električni klavir, korg), Dan Krimm (električna bas-gitara), a sam je 'šlepav' bubnjar koji varira između drivea na ride-čineli & zjapećih praznina u ritamskoj frazi. Uvjerljivi solisti u džez-maniri, pogotovo Johnston koji je bljesnuo na prošlogodišnjem "Full Throttle Orchestra" Adama Lanea, alteriraju iskustvima iz kanona contemporaryja (improvizacija prema boji, neke finese karakteristične Stravinskom), dok basist često povlači u funk. Sve to otkriva skladateljeve ambicije za rad u većoj produkciji. Iako ni prvi ni posljednji, samozatajni West je nepretenciozan električni jazz-kvintet prikazao evolucijom iz klupskog u akademsko, uz pregršt pulsirajuće ironije.