Američko-kineska čelistica Audrey Chen i nizozemski elektrik Robert van Heumen, lap-tobdžija s kontrolerima, u okviru su STEIM-a – studijskog centra za zvučna istraživanja u Amsterdamu – snimili „Abbatoir“. Sintaktički je to elektro-akustički performans, a semantički nastavlja već 30-godišnje nasljeđe vokala-gudačica, poput LaDonne Smith iz SAD, odnosno Ive Bittove iz Češke. Projekt je nastao iz tri skladbe snimljene uživo, „Bloodknot“, „Hone“ i „Feasting“, a ostale tri „Endless Summer“, „Ear to Ear“ i „Game“ u studiju od kraja ožujka do sredine svibnja - još ove godine. Članica glazbenih kolektiva Red Room i High Zero, Chenova je iz okolice Čikaga, a trenutno živi i radi u Baltimoreu, suradnica redom starijih aseva poput Phila Mintona ili Mikea Coopera, te mlađih japanskih minimalista odnosno europskih i američkih free-jazzista. Aktualna europska solo-turneja koja kombinira multifunkcionalne klubove ili komorne koncerte, nadomješta skorašnji nastup u njujorškom The Stoneu, a zatim europska turneja u studenom i prosincu s Blondyjem i Noetingerom. Daleko od ambienta, bliskija basevima koji što lede krv u žilama u „Bloodknot“, a što alikvotama koje izmiču analizi i iskusnijih slušatelja – smjernice bi bile Galas ili Hirsch, prije nego li japanske 'konkretistice'. Svakako, uzdanica je skladatelj i elektrik Robert van Heumen koji uživo producira, ali i ne reže vrhove, ta nizozemski tonski majstori jedni su od najboljih u branši u čitavom svijetu, a kamo li na Kontinentu! Zaključna skladba „Feasting“ je elektro-akustički drone sa semplovima saksofona i flažoletskim udarcima gudala, uz multikanalno sekvenciran vokal, baš za filmsku glazbu Kena Russela u gostima kod Kubricka. Osim što je ovaj projekt, eufemistički rečeno, jako zanimljiv, njegova iznimna iskristaliziranost nazire se čak i ispod iznimno velike povijesne prtljage. Cilj jest pomesti Manhattan i Berlin, ali dalo bi se osvojiti i – Peking!
24 listopada 2009
Nn (27): Audrey Chen/ Robert van Heumen, 'ABATTOIR', evil rabbit records 12, 2009.
Američko-kineska čelistica Audrey Chen i nizozemski elektrik Robert van Heumen, lap-tobdžija s kontrolerima, u okviru su STEIM-a – studijskog centra za zvučna istraživanja u Amsterdamu – snimili „Abbatoir“. Sintaktički je to elektro-akustički performans, a semantički nastavlja već 30-godišnje nasljeđe vokala-gudačica, poput LaDonne Smith iz SAD, odnosno Ive Bittove iz Češke. Projekt je nastao iz tri skladbe snimljene uživo, „Bloodknot“, „Hone“ i „Feasting“, a ostale tri „Endless Summer“, „Ear to Ear“ i „Game“ u studiju od kraja ožujka do sredine svibnja - još ove godine. Članica glazbenih kolektiva Red Room i High Zero, Chenova je iz okolice Čikaga, a trenutno živi i radi u Baltimoreu, suradnica redom starijih aseva poput Phila Mintona ili Mikea Coopera, te mlađih japanskih minimalista odnosno europskih i američkih free-jazzista. Aktualna europska solo-turneja koja kombinira multifunkcionalne klubove ili komorne koncerte, nadomješta skorašnji nastup u njujorškom The Stoneu, a zatim europska turneja u studenom i prosincu s Blondyjem i Noetingerom. Daleko od ambienta, bliskija basevima koji što lede krv u žilama u „Bloodknot“, a što alikvotama koje izmiču analizi i iskusnijih slušatelja – smjernice bi bile Galas ili Hirsch, prije nego li japanske 'konkretistice'. Svakako, uzdanica je skladatelj i elektrik Robert van Heumen koji uživo producira, ali i ne reže vrhove, ta nizozemski tonski majstori jedni su od najboljih u branši u čitavom svijetu, a kamo li na Kontinentu! Zaključna skladba „Feasting“ je elektro-akustički drone sa semplovima saksofona i flažoletskim udarcima gudala, uz multikanalno sekvenciran vokal, baš za filmsku glazbu Kena Russela u gostima kod Kubricka. Osim što je ovaj projekt, eufemistički rečeno, jako zanimljiv, njegova iznimna iskristaliziranost nazire se čak i ispod iznimno velike povijesne prtljage. Cilj jest pomesti Manhattan i Berlin, ali dalo bi se osvojiti i – Peking!
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar