Meditativna kemija dueta Franolić/Ćulap

Već poodmakli 10. NO Jazz Festival u srijedu 11. studenoga u 20 sati otvorio je svestrani indoamerički klavirist Vijay Iyer, sa solističkim klavirskim recitalom na stejdžu Velike dvorane &TD-a. Tome inžinjeru matematike i fizike s doktoratom Massachussets Institute of Technology, slijedio je kvartet Matt Dariaux Paradox Trio u 14-oj godini svoje karijere. Više o tome pročitajte OVDJE u reportu, supotpisanom sa Stjepanom Jurekovićem.

Koncert o koncu večeri pripao je duetu Franolić/Ćulap koga su veteranski kuloari festivala već prozvali "najboljim hrvatskim fajrunt-bendom"...

Riječ je o individualiziranom putovanju Dražena Franolića na arapskoj lutnji, «al' oudu», koje u solo, duo i trio formatima traje već preko 20 godina. Zahvaljujući duhovnom senzibilitetu koji je sebi duboko dosljedan, može biti i alternativan, jednom se posrećilo zađemati s Hamidom Drakeom na mezopotamskom obručnom bubnju i Asifom Caharom na tenor-saksofonu. Time jest jedino ponajveći alternativac bogate i razgranate hrvatske jazz-maneštre dobio pozivnicu za ulazak u čikašku i njujoršku "novojazzovsku" scenu, no on za tu gestu toliko niti ne mari... a onda, u Polukružnoj se dvorani tu večer odigrao daleko intimniji, čak sakralniji ugođaj; niz stilsku padinu, bliže kreativnom rootsu nego li pseudosvjetovnoj glazbi kakvu izvode Paradox Trio.

Meditativna kemija dueta gotovo nikoga ne ostavlja ravnodušnim... tehnički briljantno odsvirana, krije onu jarretovsku podjelu rada. Franolić vuče melodijske improvizacije, poskakujući u double- i tripple-tajmove povrh nenadanih mantričkih ritmova, organski šijući kvalitete koje u zapadnoj glazbi ne drže vodu, dok Kamenko Ćulap istančano i koncentrirano vlada s po jednom ili dvije od desetak udaraljki s Bliskog istoka i Indijskog potkontinenta. Ne tako davno je Ćulap surađivao s grupom Kries, a prije deset godina bio etablirani udaraljkaš sa Shamrock Rovers, irish-folk bendom koji je obilježio zagrebačku klupsku scenu u trenutku njenog poratnog buđenja.

Međutim, teško se othrvati dojmu da vizija diše u balansu obaju plućna krila. To je još uvijek individualni, ovnovski tour de force, onako kako treba.