Treći CD snimki s kreativne glazbene radionice Impronedjeljci (Impromondays) "Frankenstein Cuts" objavljen je pri GentleJunk & Co. pod CC licencom. Domaće EAI prakse su tako uobličene volonterskim radom gitarista Dragana Pajića kao izvršnog producenta. Snimke je u post-produkciji sanirao reverbom, čime zvuk odudara od sterilnog zvuka europske provenijencije. (Zlokobni sinusni val, Tošimarua Nakamure + inih, za divno čudo tek je kapljica na začetku uvodne skladbe.) Čitav je projekt inicirao Pajić na temelju iskustava u nizozemskim alternativnim + akademskim subkulturama u okviru projekta Kraakgeluiden. Značajan dio projektu svojim vremenom + pažnjom pružili su + vokalistica Anna Ghallo (upečatljiva u 'waiting underneath your pallace'), gitarist Franjo Glušac, elektrik Kruno Jošt, saksofonist Ray Djavi, DJ Labosh, a gostovanjem je nazočila + nekolicina novovalnih glazbenika, Pajićevih vršnjaka. "Frankenstein Cuts" predstavlja viziju Pajićeve 'pik-pok' odnosno 'nano-music', uz često korištenje gitarske wah-teksture. Zališnost utjecaja - jer selekcije baš + nema! - deorganizacijom zvučno-bučnog koncipirao je na predsokratovskim suprotnostima. Kao jedan od improvizatora eksplicitnog new-age predznaka, Pajić je na liniji afroameričkog skladatelja + mistika Sun Ra + tibetanskog budizma, pogotovo linije koja potiče 'oslobađanje kroz slušanje za vrijeme prijelaznog stanja'. Iz iste misliteljske linije isčupani su + fragmenti jedne struje svijesti, poput 'who pissed in the zen garden?', 'na-noise music', 'rimbaud-ribott/rambo-robot', 'giant frog love song' koje odlikuje čvrsti zajednički zvuk + munjevito kratki solistički izvatci u porođaju takve 'staronove' glazbe.FUTCH bismo mi preveli kao 'fuć', tu njemačku šatru za 'prošviko', u nedostatku nečeg jasnijeg. Slušam ga već drugu godinu otkako ga je objavio berlinski izdavač JazzWerkstatt. Odsvirao ga je trio elektrika Thomasa Lehna, svira lampe analognog sintisajzera; trombonist Johannes Bauer, te violinist Jon Rose. U pitanju je još najrecentnije Roseovo izdanje, svestranog australskog umjetnika. Neizostavni je član berlinske scene od 1985., punk u korijenskoj definiciji. Iako njegov trio 'Exiles' s Tonyjem Buckom & Joeom Williamsonom datira iz 1990-ih, uvjerljivo je najjači odvjetak punk-jazza snimljen u Europi uoči pojave Kletka Red. Rose definitivno ne pati od manjka ideja, te zvuk ovog ansambla možemo nazvati feralnim, životinjskim... Jasno se čuje da su protutnjali kroz svaki živi žanr + ovime pokrili čitav spektar EAI, bez ikakvih stilskih restrikcija. Johannes Bauer, mlađi brat trombonista Connieja, za trombon je ono što je Han Bennink za bubanj, dežurni kradljivac šoua, čiji šaljivi punktirajući fonemi & dalje imaju dobru prođu, makar se često čini da ima tu jednu foru.Žive snimke su iz Espace Multimedia Gantner, iz francuske Bourogne, te t-u-b-e Klanggalerie/Einstein Kulturzentrum u Minhenu. Dajte nam još veterana!
Nema komentara:
Objavi komentar