NN (23): AB BAARS TRIO & KEN VANDERMARK - Goofy June Bug

Dok slušam Ashu Bosle, ili neku 'pjevu' glasa jako sličnog + slišnog, u emisiji o glazbi bolivudskih OST-ova na valovima čikaškog radija WNUR, podsjećam da su nedavno pljusnuli svoj popis najboljih izdanja iz prošle godine, na kom su sjajan plasman pokupili neki svirci o kojima se ovdje piše... Njihov sugrađanin, saksofonist + klarinetist Ken Vandermark, zasjeo je tek na trećem mjestu, iako je flautistica + skladateljica Nicole Mitchell, lokalpatriotski prva. pa, dok glas o njoj ne stigne do susjedstva, sjetimo se da Vandermarka, iako mu je godišnji itinerar po europskim zemljama + SAD-u skoro u potpunosti rasprodan, a svaki put ubode priliku da zasvira kod nas - + tako već cijelu dekadu! - domaći proizvođači zvijezda još nisu 'otkrili'. + bolje je tako... Na albumu „Goofy June Bug“ ukrstio je svoje instrumente s nizozemskim kolegom Abom Baarsom; taj svira ista dva, a svira + japanski šakuhači. Birana Baarsova trio diskografija, uključuje + live s neokrunjenim kraljem sopran-saksofona, pok. Steveom Lacyjem, te tribute album za skladatelja Dukea Ellingtona s trombonistom Jostom Buisom. Kako se dotična nizozemska prezimena izgovaraju neću vam sad niti pokušat objasnit; recimo samo, neobično... A baš kao + Mezeijev ranije spomenuti album, „Goofy June Bug“ je dobar primjerak europskog džeza koji je svirkom uveličao povijest Cerkno Jazz Festivala u Sloveniji. za Vašu informaciju, dragi moj malobrojni štioče, Vandermark je ove godinice navršio dva desetljeća otkako je nakon studija glazbe u Bostonu doselio u Čikago iz rodnog Njujorka, te pomicao, poticao + kreirao subkulturne + kulturne scene tog grada. s jedne strane, u okviru ponude za svoju publiku tiska čak + majice kratkih rukava, dok o njegovoj erudiciji govore brojne posvete umjetnicima najraznijih fela, u zagradama navedeni u naslovu svake njegove skladbe. Baars je povučeniji, rezerviran, za što kažu + da je česta značajka nizozemskog mentaliteta, njegov je stil, pak , + puno ispiljeniji... albumom prevladava romantičarski-gotičko, čak morbidno raspoloženje; ritam-sekcija wILBURT DEjOODE (kontrabas) + mARTIN dUYNHOVEN (bubnjevi) ostavlja prostor vrlo razrijeđenim, usporavajućim pulsacijama otežava koncentracijske točke u slušanju. uz saksofone, koji su na braxtonijanskoj alikvotnoj putanji. Ja ću se s panegiricima primiriti, te pričekati sljedeće izdanje, ali odati ipak priznanje Kenu što se uspio priključiti na venu europskog džeza, pa makar + preko armenskog weltschmerza.