Dd (18): Veliki jubilej najstarijeg podstanara Križanki - Ljubljana jazz

Koncertima njujorških glazbenika iz kruga oko skladatelja & saksofonista Johna Zorna, te grupe Medeski, Martin & Wood, u Ljubljani je u subotu 4. srpnja u ponoć okončano + 50. izdanje festivala Ljubljana Jazz, a u organizaciji kulturnog centra Cankarjev dom + pod pokroviteljstvom Nove ljubljanske banke. U trajanju od čak tjedan dana, počev od ponedjeljka 29. lipnja, festival je otvoren izložbom ilustracija & naslovnica nosača zvuka u Galeriji Cankarjeva doma, koje potpisuje bubnjar Han Bennink. Stilski raspojasan između Kandinskija + Miroa, Bennink je kao + toliki drugi, za studija na Likovnoj akademiji zasjeo na bubnjarski stolac, ali od šezdesetih naovamo naslagao stotine LP-ja & CD-a. Na izložbu se nadovezao & njegov koncert s klaviristom Guusom Janssenom, a na koncert + party otvorenja na kom se dijelilo točeno pivo & blended whiskey. Kakav je to čudesan koncert bio! (Neovisno o utjecaju džaba piva.) Svirali su četiri improvizirane skladbe, uz dodatak, svaku u trajanju od po oko 20 minuta. Bennink je odmah krenuo privlačiti pažnju auditorija svojim dječačkim vragolanstvom, dočim je Janssen uzbudljivost zadržavao glazbom ne silazeći očima s klavijature. Janssenove suradnje, kao klasično obrazovanom glazbeniku sežu do Zorna & Gideona Kremera, dok je Bennink suosnivač ICP Orchestra. Harmonije poznatih džezerskih melodija (Monk, Tristano, Powell), zamumuljio je iz dura u mol, klijajući tamo gdje ga se nije ni posijalo, nasuprot Njegovoj Ekstravaganciji, vehementnom bubnjaru koji činele odgurava nogama od stolca ili svira solo kvrcajući palicama po podu sjedeći na podu pokraj klavira. Moram li reći da sam se kao zaljubljenik, branitelj & pobornik ove umjetničke fele, već razišao s pokojim mladićem koji je ne samo mislio drukčije već bio sklon jednostranom omalovažavanju. Ah, mi branitelji... Sljedećeg je dana pozornica bila preseljena na Metelkovu, na Ljetnu pozornicu Gala Hale, gdje su se dan ranije prikazale artificijelne kantautorice Coco Rosie. Dok su se po dvorištu skvotirane Metelkove vojarne gužvale horde mladih s alkoholnim accessoiresima u ruci, mahom u crnim majicama, na scenu je izišao Čikaški kvartet Roscoea Mitchella, saksofonista. Taj znameniti afroamerički avangardni umjetnik, suosnivač je grupa Art Ensemble of Chicago, te pokreta AACM. Samo toliko... Nastup započinje ritualno: bez komunikacije s publikom, kružno diše + drži jedan reski ton varirajući ga alikvotno, kao da drži didgeridoo, stvarajući drone kojeg kontrabasist Harrison Bankhead podebljava ljubičastim arco flageoletteima sve dok se majstor rasvjete nije koncentrirao + s pozornice rastjerao lopate tjeskobe. Iako tempirani svirati svega sat vremena, debelo su zasvirali u termin Powerhouse Sounda. Također, kvarteta + to Vandermarkovog, ta naravno... Svima je poznato da je Ken doista ambasador free-jazza, što je potvrdio promocijom većine svojih sastava kao + onih u kojima gostuje, posjedujući osim same kreativne energije, otvorenost, sklonost + socijalnu inteligenciju da svoje ideje pretvori u djelo. U ovom kvartetu surađuje s članovima grupe Tortoise, bubnjarem Johnom Herndonom & gitaristom Jeffom Parkerom, te bas-gitaristom Nateom McBrideom. To je grupa blizu onom što je Vandermark radio sa Spaceways Inc, odnosno sa DK3, a & odlična je prilika čuti Jeffa Parkera kako reagira na impulse duba, funka, reggaea + alternativnog rocka, poigravajući se s pedalama, izvan koncepta grupe Tortoise, u kombinaciji sa šarmantnim vandermarkovskim tenor-saksofonom. Svojim velikim retro-fankodeličnim zvukom, ne bi im trebao biti problem da očaraju + publiku u daleko širem krugu nego li dosad.

Povratak u Križanke, uslijedio je u srijedu uvečer s MinAfric Orchestra, suradnju trubača Pina (oca) + klavirista Stefana (sina) Minafre s talijanskim glazbenicima + bračnim parom Keith + Julie Tippett nadahnutim legendarnom grupom The Blue Notes koja je iz JAR emigrirala u Veliku Britaniju leta 1964. Orkestru se pridružio + jedini preživjeli iz slavne generacije, bubnjar Louis Moholo. Kako je potpisni tražio parking, s krive strane ulice, nije čuo dovoljno da išta suvislo kaže o tome. Pratio je zato kontrabasista Avišaja Koena koji je svoj deseti album «Gently Disturbed», prošle godine predstavljao u Lisinskom a već se pojavio s novim, «Aurorom». Ovaj rođeni Telavivlija, brusio je prste po njujorškim gradilištima + parkovima sve dok se preko Danila Pereza + vlastitog kvarteta nije vinuo do Chicka Coreje, koji ga uzimlje pod svoje, e da bi suosnovali sekstet Origin. Prva je četiri albuma snimio za Coreinog izdavača Stretch, nakon čega je krenuo oživljavati vlastite korijene. «Aurora», ujedno + Koenov debut kod Blue Notea, je easy listening materijal nastao iz arapskih + sefardskih melodija, kakav Anthony Coleman ne bi mogao snimiti ni da mu se poklope sve karte… Pjevajući na engleskom, hebrejskom, ladinu + španjolskom, Koen se ostvario + kao frontmen, parirajući zanosnom altu pjevačice Karen Malka, uz aranžmane na klaviru, oudu + udaraljkama, prepun simpatičnih + često čuvenih finti. Večer je zaključio kubanski saksofonist Paquito d' Rivera, svirajući salse + cu-bop s Big Bandom RTV Slovenija, osnovanim 1945. godine. Dosad je BB surađivao sa solistima kao što su Mercer Ellington, Carla Bley, Duško Gojković, Jon Hendricks, Bojan Z, Bob Minzter, Johnny Griffin & drugi, dok je sam D'Rivera bio solistom Londonske filharmonije, Londonskog simfonijskog orkestra, dobitnik = devet Grammyja u kategoriji latino glazbe, a naravno + voditelj = vlastitih grupa & ansambala. Shodno eksperimentu festivala da bira programskog voditelja na četverogodišnji mandat, u uhu ostaje sjećanje na 2001. kad je s ovim mainstream Big Bandom ravnao kontroverzni Lawrence «Butch» Morris, zbog koga se dio ansambla uopće nije pojavio na probama.

Radi poteškoća s akreditacijom, potpisani se nije odvažio poći na Križanke + u četvrtak uvečer, već je odmorio do petka. Taj su se dan predstavljali labeli koji su ovdje odavna predstavljeni, Not Two, Jazzland + Clean Feed, tako da nitko nije ništa propustio. Joie d' vivre mi se vratio na recitalu Joaa Paula, u Klubu CD, u petak predvečer. Taj je uzdanica portugalske etikete Clean Feed, kod koje dosad objavljuje tri CD-a, a ovih dana je objavio duet s Dennisom Gonzalezom «Scapegrace». Lirični je klavirist, na tragu Debussyja, usavršavao se u Francuskoj gdje je primio visoka odličja, a s a saksofonistom Peterom Epsteinom snimio je četiri albuma. Krase ga lijepo artikulirane melodijske linije, poigravanje s repetitivnošću + zvucima iz unutrašnjosti kutije klavira; dodaje vokalne harmonije on top. Večer u Križankama su otvorili European Movement Jazz Orchestra (EMJO), sastavljen od glazbenika iz Portugala, Njemačke & Slovenije, pod ravnanjem Izidora Leitingera, slovenskog dirigenta koji živi u Parizu. Orkestar svira skladbe svojih članova, stilski ćušpajzlih - podosta... Imaju tendenciju krenuti u zvučne iskorake kakve rade njemački + austrijski ansambli, ali takvi momenti se svode na efekt, s neslavnim svršetkom, a ipak se sigurnije osjećaju kad se stvar reducira na džez-kvartet + solista. Ipak, treba istaknuti samosvjesnog tenor-saksofonista Pukla, Groppera, za solo proširenih tehnika & bubnjara Backhausa, koji s lakoćom izvodi poliritmične zadatke. Nakon njih je svirao brazilski kvintet Manuela de Holande, električni jazz-rock sastav čiji je voditelj mandolinist. Njegovo se glazbalo zove bandolim, te je, pače, bandolimist! Jako lijepo + čisto odsvirano & jako predvidljivo s obzirom na nadopunjavanje u solažama s električnom gitarom. Jedva se dočekalo superkvartet Richarda Galliana koji je predstavio uspješni album «Love Day» objavljen kod ECM. Melankolični francuski boem, jedan od nagrađivanijih glazbenika današnjice u kvartet je doveo Kamerunca Richarda Bonu, na šestžičanoj električnoj bas-gitari, bubnjara Christophera Penna, te klavirista Gonsala Rubalcabu. Za razliku od 'sportivo' atmosfere "brže, više, jače" kakvu su poticali Brazilci, cijele su Križanke pretvorile u Veliko Uho, koje se u down-tempu napaja rafiniranim tangom. Na parove razbrojs setlista se boja + pastelnim pastišom bluesa, koketirajući s new-agerskom čežnjom + zanosom, a + popom. Naraciju su nadograđivali kratkim solističkim slow-foodom, što je moglo potrajati do jutarnjih sati samo da nije običaja da se pozornica zatvori u ponoć, zbog mirnog sna okolnih stanara.

Dan subotnji točno u 20 sati završio je triom Johna Zorna na saksofonu, Trevora Dunna na bas-gitari + Joeya Barona na bubnjevima... a večer se nastavila sa projektom "Improvisations" s prekaljenim downtown glazbenicima, ka šta su Marc Ribot, Jamie Saft, Chris Wood, Billy Martin, Kenny Wollesen, Cyro Baptista, odsvirali su kratke duete, trija + kvartete, bez orguljaša Johna Medeskog koji je u tim trenutcima liječio zdravstvene probleme. Citiranje + recikliranje glazbenih motiva + pionirskih tehnika, nama zornofilima jako je dobro poznato, ali zaista nisam čuo ništa novoga. Čuti ga kako svira uživo me također šutnula u Uho, te mi se sve skupa sašlo nad želudcem kao neke vrste glazbena pornografija. Na svu sreću + nesreću, tu je bila čaša točenog piva po popularnoj cijeni (tri jevrejina!) koja mi je vratila prst na jezik + pripremila me za "Dreamers". Drugi set, opet iste face, ali ovaj put svi su na pozornici odjednom, a umjesto povremenog javljanja nervoznog saksofona, Zorn sjedi u stolcu + dirigira, a mi gledamo/slušamo izravnu nadovezu na "The Gift", jedan od rijetkih 'office friendly 'albuma u mojoj korporadnoj biografiji honorarca. & tu sam prisluhnuo koliko se dalo, jer mi je usprkos nezamjenjivom sjaju finesa Kennyja Wollesena na vibrafonu & to polako počelo ići na jetra. + tako, kao autodiskvalificrani fonotik, malo pomalo shvaćam radnu etiku profesionalnog glazbenika, a ta je, pokriti tržište + predstaviti se sveprisutnim & nezamjenjivim. Plus, složiti nepobjedivi PR; primjerice, notorno bachovski notiranu improvizaciju prodavati kao avangardu (vidi: Masada). Do, 22,30 + Medeski, Martin & Wood izlaze na pozornicu, da izvedu 'Zaebos: The Book of Angels". Rutinski dobra svirka orguljaškog trija: prelaze iz stila u stil "k'o panta pitu". Wampovi na orguljama sijevaju u zeznuti nojz, a od ispod pegla drive bubnjara, shuffleove prodrmava drum n bass cakama; šteta, sjedilo se, nije bilo mjesta za plesat... Sve u svemu, nekom sjajni + moćni, drugima dosadni. Kako svakog zadovoljiti...

Osim koncerata, program potiče + nas pričalice, tu su okrugli stolovi + diskusije. Odvijavši se na lokacijama koje nisu alternativne samo semantički, želja je direkcije festivala da obuhvati glazbene prakse + imanentne + eksplicitne jazzu. Kao jedan od dvaju najstarijih festivala na planeti, uz varšavski Jazz Jamboree, & dalje promovira slovenske džezere, prema Zapadu, podržavajući njihovu suradnju sa generacijskim kolegama. Dobro je da ih je sve više! Tu su & distributeri Jazz & Blues Ploščarna + intek. Među posjetiteljima koji su naplavljali auditorij u petak + subotu, moglo se vidjeti + Janija Novaka, osnivača grupe Laibach. Prisutnost generacije koja živi + stari uz Radio Študent, medijskog pokrovitelja - da sad baš eksplicitno ne nabrajam svoje kolege - znači da čitav projekt ipak nije uzaludan... Zavapimo patetično, "živio ti nama još 50 godina!"